Užasno siromašno i nepotpuno

36 Crazyfists – malecki bend, ne toliko malecki koliko nikad prenapuhan i razvikan, stvorio se među mojim favoritima i jedan je od rijetkih koji je uspio svakim od čak 4 major albuma postići podjednaku dozu mog oduševljenja. Post-hardcore metal nikada nije zvučao jednostavnije, ali i specifičnije. Stigao je logičan korak – izdavanje DVD-a.

Mojoj sreći nije bilo kraja i blaženo naručivanje putem Interneta
omogućio je da s nestrpljenjem čekam dostavu onoga što je trebao
postati najdraži DVD u kolekciji.

Najavljivani live-DVD “Underneath A Northern Sky” opskrbljen svakojakim dodatnim materijalima i svim videospotovima snimljen je u njihovom rodnom mjestu – aljaskanskom Anchorageu negdje u bespućima njihove nemilosrdne zime početkom ove godine. Nešto je očito u produkciji izdanja krenulo krivo, jer DVD je na kraju ispao bezobrazno neopremljen i niti sličan najavljivanom.

Ok, to je nekakav live-DVD, ali 10 pjesama nije niti pravi koncert, niti pravi live-DVD (osim ako ste Dream Theater, pa vam pjesme traju 15 minuta), pa mislim da su broj pjesama skresali kako bi u 78 minuta između svake pjesme ubacili filmiće o njihovoj povijesti, o životu na Aljaski i o odanosti fanova.

Što se filmića tiče, oni su odlična stvar, jer su planski napravili zanimljive priloge i scene s pradavnih home-made snimki. Ima tu i snimaka s bivšim članovima (nedavno je basist Mick otišao kako bi se posvetio obitelji pa ga je odmijenio prijatelj benda Brett Makowski sa nekim škotskim naglaskom) i snimki brijanja glava i rezanja duge kose u stilu općepoznatih videoizdanja vječne Pantere.

Najzanimljiviji dijelovi tog ‘extra’ dijela DVD-a su snimke spokojne i hladne Aljaske i stare snimke kada su glumili neki propali glam-bend. Što se samog koncerta tiče, kratko i (polu)slatko. Hitovi su tu, uobičajeno hvaljenje fanova, ali i opasno prebrzo odsvirane “At The End Of August” i “I’ll Go Until My Heart Stops” koje tako gube onaj njihov groove.

Brock se malčice muči s nekim dionicama (“Destroy The Map“), a samo “The Heart And The Shape” ima djelić koji odstupa od tipičnog sviranja uživo – nekoliko tehničara stagedivea s kamerama na glavi pa se dobivaju nesvakidašnje snimke.

Kad cijeloj priči dodamo da obećanih videospotova uopće nema (?!), zbilja se mora priznati da je ovo jedno razočaravajuće izdanje. Da je ovo bio neki bonus DVD nekom albumu, to bi bilo sasvim u redu, ali na ovakav način ishitreno izletjeti s prvim DVD-om karijere je, u najmanju ruku, neozbiljno, ako već ne i bezobrazno.

36 Crazyfists su me po prvi puta u karijeri razočarali, ali budući da već na proljeće sljedeće godine izdaju novi album, siguran sam da će saprati ovu malenu mrlju koju je izazvao ovaj DVD.