Uvijek i sve za metal

    1431

    Gamma Ray

    To The Metal!

    Datum izdanja: 29.01.2010.

    Izdavač: earMUSIC / Menart

    Žanr: Heavy Metal, Power Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Empathy
    2. All You Need To Know
    3. Time To Live
    4. To The Metal
    5. Rise
    6. Mother Angel
    7. Shine Forever
    8. Deadlands
    9. Chasing Shadows
    10. No Need To Cry

    Njemački heavy-power-metal velikani Gamma Ray, predvođeni živućom legendom Kai Hansenom, vratili su se novim albumom privlačna, a i prigodna naziva – “To The Metal!“.

    Njegovo snimanje započelo je još tijekom svibnja prošle godine u High Gain Recordings studiju u Hamburgu, nakon čega se sve zajedno, s miksanjem i masteringom, protegnulo do pred sam kraj 2009., odnosno do dvanaestog mjeseca.

    Naposljetku se novi, deseti studijski uradak Gamma Raya na tržištu pojavio krajem siječnja, a je li ispunio sva, većinu ili manjinu očekivanja, probat ćemo analizirati u nastavku teksta. Za početak ističem i vjerujem kako je svima, pa i onim najmanje upućenima u heavy-power, jasno da Gamma Ray spada u kategoriju bendova koji od svoje najranije faze imaju zacrtan smjer ‘kretanja’, tako da bi bilo suludo od njega očekivati neku ozbiljniju dozu progresije i inovativnosti.

    Stoga svi koju znaju što mogu (i žele) očekivati, to će dobiti i s “To The Metal!” – klasični heavy-power-metal album iz ‘Gamma Ray radionice’. I u tom, sigurno najvažnijem, dijelu nema sumnje da je materijal opravdao očekivanja. Dakle, Kai Hansen & Co. i nadalje praše prepoznatljivu, agresivnu, žestoku, a istovremeno i melodičnu metal-muziku, s kojom već više od dvadeset godina dosta uspješno plivaju u nemirnim vodama heavy-metala.

    Muziku podržava

    A već i pri samoj pomisli na Gamma Ray, prvo što mnogima pada na um je povratak u vremena izvornog Helloweena, u kojima je Kai ostavio neizbrisiv trag, i nije nikakva tajna niti spektakularna novost da Gamma Ray u zadnja dva desetljeća ima više kvalitetnih albuma od Helloweena.

    I dobrim su dijelom u pravu, jer ovo je čisti, klasičarsko-powerski sound s jakim epskim raspoloženjem i uobičajeno naglašenim duplim bas-bubnjanjem, i s ukomponiranom silom heavy-metala s početka osamdesetih, s britkim gitarama sa strukturalnim i melodičnim riffovima, čistim solažama i ekstatičnim, modulativnim Kaiovim vokalima kao vodećim snagama te lijepim, atmosferskim i emocionalnim synthevima i klavijaturama koje se na nekim mjestima upuštaju i u solo-duele s gitarama.

    Od deset pjesama, koliko ih se nalazi na albumu, već na prvo slušanje će mnogima, vrlo vjerojatno, za uho ‘zapeti’ otvarajuća, tečno-melodična skladba “Empathy“, čiji riffovi dosta podsjećaju na Acceptove. Uz nju, ponajviše zbog oštre melodije i pamtljivim, uhu prihvatljivim, jednostavnim refrenom, izdvajanje zaslužuje i naslovna pjesma “To The Metal!”, koja će nesumnjivo biti odlično prihvaćena tijekom koncertnog izvođenja, i koja svojom ‘borbenom’ atmosferom poprilično podsjeća na Manowar.

    Nema dileme da te pjesme puno pomažu u stvaranju pozitivnog početnog dojma o albumu, no nakon nekoliko preslušavanja, mislim da je drugi dio dosta jači i da se u njemu krije njegova prava snaga. Upravo ta, druga polovica, ono je što se očekuje od Gamma Raya: izvoran, brz, agresivan i prodoran power-metal koji u kombinaciji sa svojim ‘kumom’ heavyem djeluje zastrašujuće dobro.

    A uz ‘hevijanizirane’ naslove, na neki način je poklopljena i ‘kumovska’ koncepcija, jer je balada “No Need To Cry“, baš kao i na većini naslova iz osamdesetih ‘na začelju’, i ona, osim to što je, naravno, osjećajna i spora, plijeni pažnju i vokalnom izvedbom, koja me čak malo podsjetila na Axla Rosea u nekim normalnijim vremenima. Prije nje, potrebu za posebnim isticanjem jednostavno nameće “Deadlands“, melodična heavy-power-hard-rock pjesma s jako tečnom melodijom i duboko atmosferskim uvodnim klavijaturama, te također melodiozna “Chasing Shadows“, s dubokim synthevima na početku te dubliranjima gitara i klavijatura u svom središnjem dijelu.

    “To The Metal!” ima i nekoliko gostujućih muzičara, od kojih je svakako najpoznatiji Michael Kiske, Kaiov kolega iz najsvjetlijih dana Helloweena, koji je svojim glasom pripomogao u izvedbi ne baš (pre)uvjerljive pjesme “All You Need To Know“. Uz njega, tu je i Corvin Bahn kao klavijaturistička ispomoć te pjevačica Nadine Nottbohm koja svojim vokalima uzdiže pjesme “All You Need To Know” i, napose, “Mother Angel“, još jedan ‘acceptovski’ naslov.

    Od četiri verzije s različitim naslovnicama i bonus-materijalima, u mojim rukama i playeru bila je Limited Edition s bonus DVD-om, na kojem se nalaze uobičajeni ‘fanovski’ dodaci. Odnosno, 80-minutni dokumentarac “The Making Of To The Metal!” koji tematski pokriva pisanje i snimanje pjesama za album u interpretacijama članova benda, pa uvijek dosadne ‘behind-the-scenes’, te najzanimljiviji dio, live-snimke i intervju s Kai Hansenom. Preciznije, ništa što se nije očekivalo, ali u okvirima neke prihvatljive cijene, sasvim dobrodošlo.

    Baš kao i kompletan album, još jedan u nizu dobrih djela Gamma Raya, s kojim će neizostavno biti zadovoljni poklonici benda, kao i svi heavy-poweraši, s naglaskom na one ‘originalnije’. Istina, kamen spoticanja mu je preveliki obujam približavanja (korištenja) temeljima heavy-metala, pa na momente, vjerovali ili ne, Gamma Ray zvuči kao bend koji nekog i nešto kopira, no nije to tako tragično da bi izgubio na vjerodostojnosti i opstojnosti.

    Jer sve zajedno zvuči moćno, glasno, uvjerljivo, duboko, i Gamma Ray nas i ovim albumom vraća u početke ovog iznimno popularnog, zadnjih godina preisisavanog i potpuno izmrcvarenog pravca. Stoga je jedan ovakav album, iako evidentno slabiji od “Land of Free Part II” i “Majestic”, pa i “No World Order”, i više nego potreban da bi se razbila današnja, bolesno-opsesivna powerska recikliranost kojoj se ne nazire kraj.

    Muziku podržava