Uttersi dišu novim plućima

Mnogi ih nazivaju perjanicom Fat Wreck Chordsa, a tim statusom okićeni su i unatoč činjenici da im je aktualni album stigao nakon osam godina studijske pauze.

Potaknut skorašnjim koncertom u Lijepoj našoj, odlučio sam i ja već jednom upoznati ove vremešne punkere iz San Francisca.

Dosad sam o ovom bendu znao jedino da im je član Spike Slawson jedan od veseljaka iz Me First And The Gimme Gimmesa, a u dubini svojih ušiju znao sam da je pjesma broj 14 u igri “Tony Hawk’s Pro Skater 2”, “Five Lessons Learned”, njihova. Zašto sam od ih odstranio od tog legendarnog soundtracka, a prigrlio Bad Religion, Lagwagon i Millencolin pravo je pitanje. No, eto, 12 godina nakon Tonya Hawka slušam “Here, Under Protest” i sviđa mi se ono što čujem.

Ono što se na prvu da primijetiti u odnosu na pjesmu iz spomenutog soundtracka jest ubacivanje u nižu brzinu. Što očito nije negativna stvar. Napominjem, Uttersi su na sceni preko 20 godina i promjena tempa i stila nekako se nameće sama od sebe, no tu još uvijek ima brzih pjesama (“(You’ve Got To) Give It All To The Man“). Događa se to i najboljima.

Ovaj album prilično je raznolik, čemu je ponajviše kumovalo to da se na 14 pjesama izmjenjuju čak tri glavna vokala, Johnny Bonnel, Darius Koski, koji je glavni tekstopisac, i Jack Dalrymple kojeg možemo čuti u zaključnoj pjesmi “Effortless Amnesiac“.

Koncept većine pjesama jest odraditi tekst na početku, ubaciti solažu i glazbeni dio na kraju i nakon neke dvije minute pjesma je gotova (samo jedna pjesma kraća je, a jedna duža od dvije minute). Klasičan refren u nekim pjesmama ni ne postoji, no u njima ima sasvim dovoljno melodija i uhu ugodnih dionica koje odzvanjaju i nakon slušanja albuma. I tako nakon malo više od 33 minute koketiranja s pop-punkom, countryem i sličnim žanrovima, te iskrenim tekstovima koji mogu nabrijati i mlade i malo manje mlađe, ploča se prestaje vrtjeti.

Moja ruka je širom ispružena i čeka na rukovanje s Uttersima. Ili bar pivu.

Tekst: Igor Maračić