Uspon švedskog metalnog carstva

Konceptualni album izazov je za svakog glazbenika, a s njime se sada susreo i Sabaton na svom petom studijskom albumu, ne računamo li kojekakva naknadna ili ponovna izdanja.

Naziv albuma ‘posuđen’ je od švedskog kralja Charlesa XII (Carl of
Sweden), preveden na latinski, a za razliku od kojekakvih ratovanja s
kojima se Sabaton susretao do sada, ovoga puta odlučio je posvetiti se
isključivo povijesti vlastite zemlje. Točnije, tematici švedskog carstva
u najslavnijem mu razdoblju, onom između 1561. i 1721. godine u kojem
je ključnu ulogu odigrao, uz još neke, spomenuti vladar, a da ispadne
što vjerodostojnije u pomoć je pozvan poznati švedski povjesničar Bengt
Liljegren.

Po ovome bi se moglo zaključiti da se bend suočio s najvećim izazovom u karijeri i sa zadovoljstvom bi se moglo reći da ga je uspješno apsolvirao, da je u potpunosti sazrio. Naime, koliko god da je Sabaton kvalitetan bend, s druge strane ipak je dobrim dijelom precijenjen, barem što se tiče studijskih izdanja, jer im se na koncertima malo toga ima za prigovoriti. No live izvedbe su jedno, a albumi potpuno drugo i činjenica je da je bend na svakom albumu, osim možda na “Coat Of Arms” (2010.), uspio napraviti tek nekoliko dobrih pjesama od kojih se u kompletu mogla sastaviti lijepa set-lista za nastupe, ali nedostajao je album s mnogo dobrih pjesama. Album s kontinuitetom.Upravo to što je ponudio “Carolus Rex“, koji je zanimljiv i uzbudljiv od samog početka, više ozbiljan epski heavy, manje sladunjavi power metal, i uz vrhunsku, premoćnu produkciju Petera Tägtgrena donio je i neka druga poboljšanja. Tako na njemu nećete naći ‘paket’ jurišnih ‘power-skakutavaca’, ili kao što volimo reći hitova, poput “Primo Victoria”, “Ghost Division” ili “Attero Dominatus”, ali zato ima kontinuitet ‘nosećih’, jedinstvenih, zanimljivih, ozbiljnih pjesama, s bombastičnim, masivnim soundom i rekli bismo da je ovo najstaloženiji i najzreliji album Sabatona.

Izuzetan epsko-patriotski naboj osjeća se u gotovo svakoj sekundi, vokali Joakima Brodéna su muževni, strogi, osorni, snažni, uvjerljivi i strastveni, u mnogim su dijelovima ubačene otmjene zborske dionice, kako u pratećim, tako i u glavnim izvedbama, što albumu još više dodaje na povijesno-epskom autoritetu. A ne treba izostaviti ni nešto uvjerljivih soprano pjevanja, koje sjajno ‘poklope’, umire i svojim emocijama pritisnu mušku snagu.

Gitarski dijelovi i dalje su jedan od glavnih uporišta Sabatonovih albuma, no kako riffično, tako i solo izražavanje previše sliči onima s prijašnjih albuma, nekako im nedostaje širine, i to je najozbiljnija primjedba. Da gitare ne budu toliko dominantne i da se toliko ne prepoznaju ponavljajuće melodije, pobrinule su se klavijature, koje imaju izraženiju ulogu nego ranije, širok opseg zvuka i veliku dozu mističnosti, iznimno je snažan utjecaj orkestralija, dok su basevi puno dublji, dramatičniji, a ritam bubnjeva je skladan, sa zaobilaženjem, gdje god je to moguće, brzih ‘lupanja’ s duplim pedalama.

Većina je pjesama srednjeg i sporijeg, rekli bismo i ozbiljnijeg tempa, s izraženijim, uzvišenim catchy refrenima, a nakon uvoda “Dominium Maris Baltici“, u kojem je zamjetna orkestralna orijentacija i koji u kompletu s “The Lion From the North” (Gustav II Adolf), brzim heavy-power naslovom s moćnim vokalima s potporom muških i ženskih pjevanja, te izmjenama gitarskih i klavijaturističkih solo akrobacija, donosi pjesmu u stilu “Attero Dominatus”. Brža, borbena, nalik na prijašnje pjesma je i “Poltava”, i s njom bismo zaključili ozbiljnije sličnosti s ranijim izdanjima.

“Gott Mit Uns” u svom ubrzanom ritmu sa mnogo melodijskog kontinuiteta donosi krasno Peterovo vokalno gostovanje, “A Lifetime Of War” sporija je pjesma s monumentalnim orkestralnim dijelovima i vokalnom raskoši, a “1 6 4 8” brži je heavy naslov o 30-godišnjem ratu. Orguljaški početak donosi “The Carolean’s Prayer” (elitne borbene jedinice Karla XI i Karla XII), pjesmu s velikom i opsežnom dramaturgijom u atmosferskom izričaju, solo i zborskih vokalnih dominacija, te mirnim, emocijama nabijenim solom i odjavnom rolom naglašeno mješovitog zbora. Jednom od najboljih na albumu.

“Carolus Rex” je sočna, masivna epska srednjeritmična heavy himna s apokaliptičnim uvodom i jako izraženim zborskim dijelovima, “Long Live The King” slavi junaka iz naslova u sporom ritmu s jakim epsko-dramaturškim nabojem, opet s mnogo zbora, a u još jednoj srednjeritmičnoj pjesmi, “Ruina Imperii“, lijepo su posloženi ‘okršaji’ gitarskih riffova i orkestralnih dijelova.

Baš kao što je i lijepo posložen ovaj album, koji je snimljen i u varijanti sa švedskim tekstovima. Također, snimljen je u bitno drukčijoj postavi nego što je to sada slučaj, pa će biti zanimljivo čuti kako će ove pjesme zvučati uživo. Jer, čak bi se reklo da imaju veći koncertni potencijal nego dobar dio ranijih, no to će trebati potvrditi.

A o tome ćemo ipak nekom drugom prilikom, ova je ipak posebna i ne treba je olako propustiti, jer Sabaton je, kako rekosmo, napokon snimio album koji ima ‘glavu i rep’.