Bloc Party
Four
Datum izdanja: 20.08.2012.
Izdavač: Frenchkiss Records / Universal Music
Žanr: Indie Rock, Post-Punk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Pred koji mjesec dobivali smo podosta smiješne vijesti o jednom od najcjenjenijih britanskih bendova novog milenija, Bloc Partya. Na svu sreću, dečki su prebrodili probleme i izdali novi album.
Komične situacije počele su kada su dečki iz benda rekli da ne mogu doći do svog frontmena da bi konačno započeli sa studijskim sessionima, pa su čak odlučili napraviti i audiciju za novog pjevača benda. Nakon nekog vremena uspio se javiti i Kele Okereke, pa je priča o “Four” mogla započeti, iako temelji nisu bili prečvrsti, pa ne čude ponovna velika nagađanja da će bend doživjeti raspad kroz nekoliko mjeseci zbog međusobnih nesuglasica i zasićenja.
Gledajući unatrag, možemo reći da je Bloc Party bend koji nikad nije do kraja opravdao hype, iako su imali vrlo dobrih materijala iza sebe. Odličan debi naslijedio je U2-ovski “A Weekend in the City“, da bi potom došao elektronski nabrijani “Intimacy“. Iz albuma u album podosta su se mijenjali, a fanovi su željeli da naprave nešto poput albuma “Silent Alarm” što se nikad nije dogodilo. Ni “Four” neće postati novi “Silent Alarm“.
Očito je da su novi album radili svi, da Okereke nije ultimativni gazda benda jer je vjerojatno i njemu bilo jasno da je sa solo albumom “The Boxer” potpuno podbacio. Slušajući ekipu, čini mi se da su našli vrlo dobar balans između onog što su pružali na prethodnim albumima, a tome su nadogradili nešto friškog u vidu već spomenutih alternativnijih gitara.
Nositelj cijelog izdanja je skladba “Octopus” koja je već izdana kao singl. Ono što su pokušali prošlim albumom elektronikom, to su prenijeli ovdje i iskoristili većinom gitare, pa smo dobili vrlo nabrijanu i vrlo prodornu skladbu koja ipak nije uspjela vratiti bend u žižu događaja. Razloge neuspjeha mogli bismo nabrajati duže vrijeme, a neki su već nabrojani ranije, ali očito je da je bend u posljednje vrijeme u novinama bio u podosta lošem kontekstu, bez nekih pozitivnih reakcija što se očito odrazilo i na uspjeh na domaćem terenu (nisu uspjeli ući ni u prvih 100 na ljestvici singlova).
“Kettling” slušajte u vožnji jer karakterističnom Blocu Partyu nadodana je gromoglasna buka koja će vas dodatno razbuditi, “Day Four” malo odiše atmosferom sa “Silent Alarma”, dok za “V.A.L.I.S.” možemo gotovo sa sigurnošću reći da će biti jedan od narednih singlova s albuma zbog svoje radiofoničnosti i Bloc Party prepoznatljivosti.
Kada gledamo kako je cijela situacija oko novog albuma počela, kao neka drugorazredna komedija, možemo reći da je “Four” ispao vrlo uspješan. Novim nizom pjesama pokazali su da još uvijek imaju što reći i pokazati, ali s manjkom potpore domaćih medija pitanje je hoće li se vratiti na ono što su bili prije pet-šest godina.
Poigravanje s elektronikom, neuspjeli album frontmena, duga pauza, komične situacije oko benda, napravile su marketing, ali onaj negativni zbog čega će “Four” vjerojatno biti i posljednji čavao u lijesu Bloc Partya. Šteta, jer slušajući ih danas, možemo zaključiti da nisu dosadni, da iz albuma u album mogu ponuditi nešto novo i pri tome ostati svoji, ali nažalost sami si kompliciraju situaciju više nego što treba.