Uspio povratak kraljeva popa ’80-tih

Trenutno je na svjetskoj glazbenoj sceni, malo je onih velikih bendova, koje bi se mogli nazivati istinskim legendama. Bendova koji su duboko ušli u treće desetljeće rada i postojanja, koji na svakom koraku pršte od karizme. Duran Duran, bez ikakvih dvojbi, spadaju u skupinu najvećih atrakcija koje su ikada kročile po svjetskim pozornicama.

Nije dosta što su jedan od glavnih obilježja glazbe osamdesetih godina (živi su dokaz i odgovor pitanju zašto toliko volimo to razdoblje), nije dosta što su potpisnici bezbrojnih hitova, kojima je karakteristika da nakon što ih čujete ostaju zauvijek pod kožom (uvijek se iznova iznenadim spoznajom koliku dozu emocija sve te stvari ispoljavaju).

Očito nije dosta ni činjenica da je rok trajanja Duran Duran puno duži od prosjeka uobičajenog za vrijeme djelovanja nekog sastava, općenito gledajući. Nogometnim riječnikom rečeno, Duran Duran nisu objesili ‘kopačke o klin’, nego su štoviše upravo objavili novi studijski album, i nazvali ga “Astronaut“.

Prvi je to albumu ovome stoljeću, nakon četiri godine stvaralačke stanke i rada “Pop Trash”, i pljuska svima onima koji su mislili da je vrijeme ovih Engleza neumitno prošlo, kao i njihova motiviranost i želja za radom.

Bolji poznavatelji (ali i ne samo oni) rada i djela sastava Duran Duran, potvrdit će da njihova crta kreativnosti lagano blijedi, počevši još tamo od 1993. godine i uratka “The Wedding Album”, te da su u proteklih desetak godina samo na trenutke podsjećali na stare dane uspjeha (slava im zasluženo ni danas nije upitna).

LeBon, Rhodes i društvo ne spadaju u grupu ljudi koji će živjeti na lovorikama starih, uspješnih vremena, već su vrlo ambiciozno krenuli u novi izazov. Album “Astronaut” producirala su dvojica iskusnih ljudi svog zanata: Don Gilmore (radio s Linkin Park, Avril Lavigne) i Dallas Austin (producirao albume Boyz II Men, Janet Jackson, Pink).

Album sadrži dvanaest novih pjesama. Neke od njih su već možda poznate Duran fanovima, jer su izvođene u travnju mjesecu ove godine, tijekom njihove “Homecoming” turneje, kao “(Reach Up For The) Sunrise” ili “What Happens Tomorrow”.

Upravo prvospomenuta otvara album. Pjesma je jako zgodna, i što je najvažnije, odmah se pamti. Podsjeća na starije uspješnice, uskače u prvi plan, odnosno nameće se kao vodeća stvar ovoga novog albuma. No tu nije kraj kvalitetama “Astronauta”.

I ostalih jedanaest pjesama nosi prepoznatljiv Duran Duran romantičarski pop rock stil, a osim ove spomenute, vrijedi reći da su “What Happens Tomorrow“, “Want You More“, “Taste The Summer” ili naslovna “Astronaut”, također vrlo dobre stvari.

Na osnovi svega toga, valja ovaj rad okarakterizirati kao vrlo solidno (čak, u nekim dijelovima i više od toga) ostvarenje. Za starije ljubitelje nema zime, sigurno će ga prihvatiti. Zanimljivije će biti vidjeti kako će na njega reagirati neki novi uzrasti, koje za zlatno doba osamdesetih povezuju jedino priče starijih.

Album “Astronaut” dokazuje da u ovim glazbenicima još ima želje i krvi, te nam daje nadu da nisu rekli svoju posljednju riječ, već da ćemo ih slušati još, nadam se uskoro.