‘Uspavanke’ za veliku djecu

Krajem devedesetih prevladavalo je mišljenje kako će se teško dogoditi bend koji će svojom karizmom ili ‘onim nečim’ uspjeti pripremiti rock za ulazak u novo tisućljeće. Činilo se da su jednostavno sve nade umrle. Ipak, raspadom jednog od nikad prežaljenih stoner pionira, Kyussa, dogodilo se to ‘nešto’. Svijet je postao bogatiji za još jedan fenomen. Osnovani su Queens Of The Stone Age.

Iako nikada nisu, a niti su imali namjeru, postati bend o kojemu će se pisati hvalospjevi ili za koji će čak i vaši roditelji znati, ipak su uspjeli polagano, dok nitko ne gleda, promijeniti svijet rocka iz temelja, ali uz poštovanje i prema starim vrijednostima. Prvi album, jednostavno nazvan “Queens Of The Stone Age”, već je dao naslutiti ono što bi se moglo roditi, a izdavanjem “Rated R” promijenili su rock povijest koja će se pisati od tada pa nadalje. “Songs For The Deaf” samo je potvrdio njihov status te, čak i Hrvatima, dočarao kako je to voziti se pustinjom u velikom američkom autu. Dovoljan je bio samo pogled na ‘booklet’ i sve je bilo jasno.

“Lullabies To Paralyze“, četvrti po redu studijski uradak, s nestrpljenjem je bio očekivan, što zbog prethodnih albuma kojima su postavili previsoke kriterije, a što zbog toga što Nick Oliveri, basist te jedan iz dvojca koji su dosad sačinjavali ono što Queensi zapravo jesu, ne sudjeluje na novom albumu.

Stavljanjem albuma u CD-player dočekuje vas iznenađenje i nedoumica; naime uvod pod nazivom “This Lullaby” uopće ne podsjeća na njihovu glazbu, već zvuci prebiranja po žicama akustične gitare uz Laneganov taman i promukao glas, više vuče na intimnije radove istoga. No, ubrzo, prelaskom na “Medicine“, slijedi nalet gitarskog zvučnog zida tipičan za ovakav album.

Iako je teško odvajati stvari i kategorizirati ih kao dobre ili bolje, treba svakako obratiti pažnju na odličnu i energičnu “Everybody Knows That You’re Insane“, nešto malo suptilniju, ali odličnih žestokih uleta, “Tengled Up In Plaid“, dok zabavna i parodična “Burn The Witch” ugošćuje Billy Gibbonsa iz ZZ Topa na back vokalima i odličnim bluesy dionicama.Slijedi ‘zaljubljena’ “In My Head”, razrađenija verzija “In My Head … Or Something” s Desset Sessions 9&10.

Prvi singl zaslužila je “Little Sister” koja, na pomalo neuobičajen način, obrađuje temu odnosa muškarca i žene, a u sebi nosi tipičan QOTSA zvuk. Kao nasljeđe sa “Songs For The Deaf” te istoimene pjesme i na “Lullabies” pojavljuje se nekoliko furioznih i nestandardnih pjesama poput nabrijane te pune seksualnih aluzija “Skin On Skin”, te malo, ali samo malo, smirenije “Someone’s In The Wolf”. U svemu nabrojanom još jedino nedostaje jedna coolerska i odmjerena, a ta je “You’ve Got A Killer Scene There Man“, s nezibježno, parodičnim tekstom.

Uglavnom, ako su vam se prethodni albumi svidjeli te ste ih zavoljeli iz sveg srca, i ovaj će naći svoje mjesto među njima, a ako niste do sada poslušali niti jedan, zadnje vam je vrijeme.