Urlikanje judinih lavova stvara samo metež

    1498

    Elysia

    Lion Of Judas

    Datum izdanja: 10.06.2008.

    Izdavač: Ferret Music / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lack of Culture
    2. Flood of Kings
    3. Box of Need(les)
    4. Crown of Thorns
    5. Plague of Insects
    6. Pride of Lions
    7. Curse of God (part 1)
    8. Fountain of Life (part 2)
    9. Lion of Judas

    Zak Vargas svoj bend je osnovao kad je imao 15 godina, i čudi se kako ga tada nisu ozbiljno shvaćali. Nemaju dečki iz Elysie ni sada puno više godina, ali iza njih je dugo iščekivani ugovor s izdavačem i njihov drugi album. Postigli su svoje!

    Uvijek su bili agresivni divljaci, a ovo što su napravili na “Lion of Judas” je deathcore-metalcore ubijačina, koja povremeno ode zbilja predaleko.

    Možda to nije ni čudno kad se uzme u obzir da im je album producirao Kurt Ballou (gitarist iz Converge). Hardcore agresija i vokal kao kod Raging Speedhorn ili Chimaira malo prečesto pada pod sjenu kaotične brzine i disonantnih riffova.

    Pjesme kao “Floods of Kings” i “Box of Need(les)” tako su prošarane headbangerskim izlizanim riffovima s teatralnim urlanjem i malo grind brzinom. A sve to kroz trajanje od dvije i pol minute, koliko se većinom pjesme protežu.

    Muziku podržava

    U toj prenaglašenoj agresiji ističu se “Pride of Lions” sa smirenijim dijelom kojeg vodi bas gitara, a najduža (nevjerojatno, ali skoro pet minuta!) “Lion of Judas” odvodi u totalnu apokalipsu. Te stvari govore nešto i o tematici pjesama ovog benda.

    Iako su ih do sada s čudom gledali i krivo shvaćali, Elysia su u stvari anti-homofobični bend koji pokoju stvar napravi i za prava žena. Ove pjesme su prikazale neku religijsku ispraznost današnjeg svijeta. Barem se tako priča (nije baš da ga se previše razumije).

    Najveća snaga ovog benda je sposobnost da nevjerojatno mijenjaju ritmove i tempo, jer od brze ubijačine uspjevaju pustiti gas i složiti jako teške i oprečne rifove. No gotovo se uvijek uspijevaju vraćati u katarzični kaos, koji oni nazivaju emotivnim. Teško, ali ajde…

    U 28 minuta Elysia nisu baš puno rekli jer nisu stigli, ali ovakva glazba nije ni spremna na dugometražne albume. Oni koji vole ovako nešto bit će zadovoljniji kad traže još, nego kad im album prije kraja stigne dosaditi.

    Što se ovako općenitog pogleda tiče, mora se priznati da imaju nešto specifično među morem bendova koji su se pojavili u zadnjih godinu-dvije, ali isto tako (možda sam star) ovakva količina nemilosrdnog agresivnog napadanja jednostavno ne potiče na daljnje istraživanje.

    Muziku podržava