Urbana suburbija ne umire

Naoko samozatajni vokalist, glazbeni producent, dizajner i naposlijetku DIY izdavač, gospodin Umirući za strojem uvjereni je fetišist.

Ne u negativnom smislu, već kao svaki izgrađeni umjetnik on je podložan
vlastitim strogo određenim kriterijima estetskog izbora. Gorljivo
oslanjanje na paralelizam mraka i svjetla prožima se svakim njegovim
novim uratkom – kojih usput rečeno ima bezbroj.Dominantno primjetan pomak njegovog novog albuma “Pogled u nefašizam” u komparaciji s ranijim radovima jest čišća produkcija. Arhajsko oplemenjujući hiss-noise njegovih prvih kasetnih snimaka tako ovdje biva izostavljen. Ipak, pomoću psihoakustičnog residuuma, stariji se fanovi neće osjećati zakinutima. Čistoća zvučne slike kod autora kojemu je ‘bijeli šum’ do sada bio sastavni gradbeni element atmosfere, mogla je prerasti u neku vrstu iskrivljenog nazadovanja ili gubitka intertekstualnog autorovog potpisa, ali na sreću to se izbjeglo i nadoknadilo pomno biranim pratećim zvukovima “prljavog” porijekla.Favoriziranje višeslojnog šuma kasete podredilo se, dakle, prostornosti zvukovnog krajobraza ovog mini-albuma. Fetiš se disciplinirao do mjere kada ne postaje sam sebi svrha i pjesme u ‘novom’ produkcijskom okruženju sada su u najmanju su ruku glasnije i prezentnije.

Provokativne teme i kritika društva, po uvriježenom obrascu glazbenog podneblja kojem Umrijeti za strojem pripada, nisu niti bijesne niti radikalno propovijedajuće, ne nameću se ‘per se’, već ih slušatelj može a i ne mora primijetiti. “Pogled u nefašizam” tako je parafraza iz jedne od teorija Michela Foucaulta. Slušatelj je u rijetkoj prilici, kada govorimo o takvom stilu glazbe, fokusirati se na cjelokupni dojam audio materijala. Na njegove pjesme prije svega, osebujan vokal, stupanj učinkovitosti glazbeno-zvučnih intervencija, a da pritom i dalje bude potpuno svjestan da ne sluša ništa nalik standard konfekciji modernih top-lista.

Gospodin Umirući za strojem rođen je, odrastao i živi u centru Zagreba. Naoko nebitna činjenica, sve dok njegove radove ne usporedimo s današnjom, nazovi ‘urbanom glazbom’. Tada uviđamo koliko je taj termin u svojoj cijelosti apsurdan i kako je riječ o konzumerističkoj floskuli, a ne o urbanom sadržaju. No, istinu na stranu… jer vremena kada je intelektualna kreativnost gradskih dokoličara (u pozitivnom smislu) rezultirala genijalnim ostvarenjima i napretkom na raznim područjima ljudske djelatnosti, te na kraju urbanim svjetonazorom, daleko je iza nas.

Kompletnu produkciju, aranžmane i pjesme, napisao je sam Umrijeti za strojem, dok je pjesma “Epizode” nastala u suradnji sa Zagrobom. Tema broj 7 je skrivena – nosi naslov “Izlet u posthumno“, radi se o kratkoj odjavnoj temi koju je kompletno aranžirao Zagrob, iskoristivši ulomke iz “Epizoda”.

Na CD-u je sudjelovao i Robi, s kojim je gospodin Umirući pred petnaestak godina oformio trenutno zamrznuti projekt Narrow. U temi “Crno/bijelo/sivo” Robi je odsvirao 12-žičanu gitaru i sampleove, dok je u pjesmi “Vidim bijela polja” starom kolegi samo ustupio sampleove na kojima je gospodin Umirući izgradio aranžman. Mastering je uradio Nikola Vitković iz beogradskog electro-pop dua Ilegalne Emocije.