Uragan s ograničenjem

Nešto više od godinu dana trebalo je Andreasu ‘Vintersorgu’ Hedlundu da složi novi album, koji nasljeđuje prošlogodišnji “Jordpuls”.

Koncepcijski, između njih nema prevelikih razlika, i dalje se radi o
strukturalnom, progresivnom djelu sa obiljem folk melodija koje
balansiraju između brutalnijih black i heavy metalu sklonijih dijelova s
mnogo hladnjikave skandinavske atmosfere.

Tu su i himnični refreni, kombinacija ekstremnih i mirnih vokala, heavy i sirovijih black riffova s krasnim melodijama, mnoštvo interludija u kojima se izmjenjuju dominacije akustika, vokala ili piana s jasnom orkestralnom orijentacijom koje održavaju i zadržavaju teatralnost pjesama. Generalno, album je gitarističkiji od prethodnika, nešto žešći, no ne u tolikoj mjeri koliko bi možda naslov na tako nešto asocirao. Uz to, nekako se čini da je ovo album s kojim Vintersorg nije napravio bitan pomak ili odmak u odnosu na ostale, kako je to do sada uglavnom bio slučaj, i koliko god da sve to solidno zvuči, osjeća se da je sklepan nekako na brzaka.To jest nekakav, ne i nepremostiv problem, jer iako je sve što očekujemo od Vintersorga tu, od slojevitih instrumentacija, izmjena oštrih i čistih vokala, solo i zborskih back izvedbi, orkestralnih utjecaja, folky atmosfere, klavijaturističkih pasaža ili bubnjarske univerzalnosti, ne postoji nešto što bi ga generalnije razlikovalo od prethodnih albuma. Naravno, daleko od toga da nije dobar, no…

“Istid” je žestoka pjesma od početka, s ambijentalnim ugođajem, orkestralnim interludijem, himničnim refrenima, dominacijom clean vokala, emotivnim solom, a siroviji gitarsko-klavijaturistički početak po uzoru na black s dominacijom bješnjih vokala, piano interludijem uz zborsku pratnju koji se uz pojačanu atmosferičnost transformira u heavy stvar sa zborskim pjevanjem, folky melodijama i orkestralnim završetkom dijelovi su pjesme “Ur Stjärnstoft Är Vi Komna“.

‘Nadmetanje’ heavya i blacka glavno je obilježje pjesme “Polarnatten“, s kontrastnim folky melodijama u refrenima, a gudački dijelovi uz onomatopeju vodenog toka početni su dio pjesme “Myren“, kojoj su glavna obilježja izmjena scream i clean vokala, čistih riffova i solaža, te dosta hladne klavijature.

Album je ovo na kojem će fanovi Vintersorga sigurno pronaći mnogo dobrih stvari, ali isto tako album na kojem ima dosta nedorečenosti, novih prostora za progresiju. Upravo ono što je obilježavalo sva dosadašnja izdanja, a kada toga nema, onda se teško usuglasiti kako se radi o ‘pravom’ Vintersorgu.