Upoznajte nježnog Isisa Morena

Dovoljne su dvije riječi – Deftones i Isis. Ali, idemo malo dublje…

Bryant Clifford Meyer svirao je svašta u Isis, svirao je i u Red
Sparowes, Jeff Caxide bio je basist Isisa i svirao u Red Sparowes, Aaron
Harris bio je bubnjar Isisa i producirao i miksao mnoge, pa i solo
projekt ovog prethodnog. Chino Moreno vokal je Deftonesa i kreator
projekata Team Sleep i Crosses.

Nije da nekome treba brzinski tečaj diskografije ovih likova, ali kada toliko puta vidite imena istih bendova pored imena članova jednog novog projekta, neke stvari ipak postanu jasnije. “Puno ljudi očekuje da Palms zvuči kao Isis u kojem pjeva Chino. Ali to ne može biti dalje od istine!” Tim je riječima jedan od njih najavio ovaj album, vjerojatno želeći izbjeći bombastična očekivanja od još jedne ovakve supergrupe. No, situacija je sljedeća – Da Palms zvuči kao Isis u kojem pjeva Chino, definitivno može biti dalje od istine! Nekima na sreću, nekima nažalost, manje je bitno…Što se epiteta ‘supergrupa’ tiče, više nije 2002. da bi netko pod dojmom “White Pony” ili “Oceanic” od Palms očekivao da skinu post-metal svece s neba, tako da ovaj novooformljeni četverac zbilja nema zašto brinuti. Chino je već u Team Sleep pokazao koliko voli melankoliju, romantiku i Depeche Mode, a mirniji instrumentalni trenuci Isisa pokazali su da i oni znaju otići u slušljive vode. Površnima bi i ova isprepletenost mogla biti dovoljan motiv da poslušaju ovih lijepih 47 minuta.

Ovim drugima bi “Future Warrior” mogla pokazati kako nježni Chino zvuči u atmosferi svog starog projekta, ali u društvu puno organskijih zvukova. “Patagonia” totalno zaziva Isisovu bas dionicu, a sve u pratnji lijepih melodičnih post-rock gitara i riječi “There’s a hole in space/Where the demons wait/They control our sounds/When the silence goes/By the time we awake/The desires go on“.

Svaka pjesma stigne se dovoljno razviti da skoro zaspete u vlaku na putu na posao (ali doslovno!) pa sve do distorzije koja se redovito probudi – posebno “Shortwave Radio” i snena “Tropics“. Za kraj su ostavili pjesmu naziva “Antarctic Handshake” koja zvuči upravo tako – kao da vam spokojna Antarctica pruži ruku i povuče vas u svoju moćnu tišinu.

Cijelo vrijeme pokušavam pronaći nešto što ne zove na Isis ili Deftonese, ali unatoč činjenici da je ovo najbliže popu od svega što su ovi prvi radili, nekako mi ne ide. A kad se sve zbroji i oduzme – nije ni potrebno. Može li se ovome pridjenuti jedan čudan naziv – jako nježni i neagresivni alt-metal? Ili kao nekakvi Deftonesi bez gnjevnog Carpentera na gitari? Ili možda kao mirniji Isis s mirnijim Chinom iz Team Sleepa?

U svakom slučaju – naravno da je to Isis s Deftonesovim vokalom! Samo što tu nema ničeg onako bombastičnog kao što je bio “Panopticon” niti ičega približno direktnog kao recimo “My Own Summer”.

Za razliku od Crosses, finalni rezultat ove kombinacije bendova puno me manje iznenadio. Hm, ili upravo suprotno – dosta me iznenadio, jer sam očekivao da će na silu pokušati zagrabiti nekakve prostore o kojima nemaju pojma. Srećom da nisu, jer s Palms dobivamo još jedan vrhunski album koji će ponosno naći mjesto u diskografiji i jednih i ovog drugog…