Upoznajte Illinois na najbolji način

Napraviti 50 albuma od kojih je svaki posvećen jednoj od 50 američkih saveznih država – to je luda ideja čovjeka pod nazivom Sufjan Stevens. Zvuči, u najmanju ruku, interesantno. Ne, ne radi se o fanatičnom patriotu koji si je na čelo istetovirao ‘Made in USA’, niti o nekakvom tipičnom teksaškom seoskom rednecku (sa žutim zubima).

Riječ je o običnom, mladom Amerikancu sa neobično maštovitim idejama, koje začudom uspijeva ostvariti. Glazbeno je nadaren, svira preko 20 instrumenata, riječ multi-instrumentalist ćete često pročitati uz njegovo ime, jednom riječi – svestran.

Ovako ambiciozna ideja o 50 albuma s realizacijom ide – sporo. Pauza između prvog albuma iz ovog projekta, nazvanog “Greetings From Michigan: The Great Lake State” iz 2003. i ovog je dvije godine, a nastavi li se istim tempom sa ostalih 48 albuma, Sufjan će imati (ako ih doživi) 126 godina! Zadnji, pedeseti album, ja bi preslušavao sa 119 godina… Da bar!

No, prestanimo sa šalom, krenimo sa onim što je stvarno i što se nudi. Dakle, dosad je izašao album posvećen njegovoj rodnoj državi Michigan, i o njemu se ne može pročitati ništa loše, bio je uvrštavan u top albume 2003.godine. Ima on još i tri izdanja koja nisu vezana za “The 50 States” projekt.

Iza rodnog Michigana, slijedeća na meti našla mu se (susjedna) Illinois. Stevens nas upoznaje s njom preko raznih priča i ljudi, preko njezine povijesti, preko Chicaga, preko Supermana, preko stvarnih osoba kao što je serijski ubojica John Wayne Gacy Jr., i raznih drugih motiva. Nazivi pjesama su – megalomanski, Stevens se ne zamara razmišljanjem ‘kako najkraće opisati bit pjesme njenim imenom?’, već je u dužini naziva svojih pjesama za par svjetlosnih godina nadmašio bilo koga tko se trudio napraviti išta slično.

Za primjer prilažem: “The Black Hawk War, Or, How To Demolish An Entire Civilization And Still Feel Good About Yourself In The Morning, Or, We Apologize For The Inconvenience But You’re Going To Have To Leave Now, Or, ‘I Have Fought The Big Knives And Will Continue To Fight Them Until They Are Off Our Lands!’…“

Cijeli album je izazovan, nekako drag, ali čudan kao nazivi pjesama, muzički zaista bogat instrumentima i idejama. Stilski tu ima svega, i folka, i jazza, i laganog rocka, a svira se na gitarama, bendžu, saksofonu, flauti, klaviru, vibrafonu, pa čak i na crkvenim orguljama. Uz svu nadarenost Stevensa, album ne bi bio toliko instrumentalno raznolik bez mnogih gostiju, među kojima su zbor The Illinois Choir, gudački kvartet The String Quartet i nekoliko ženskih i muških back-vokala (među njima i Daniel i Elin Smith iz Danielson Famile koji plješću i pjevaju na “Decatur“).

Svu zvučnu grandioznost i veličinu donose vam bogato instrumentirana puhačkom sekcijom trubača i popraćena marširajućim bubnjevima “The Black Hawk War“, koja govori o američkim indijanacima; zatim “Come On! Feel The Illinoise!” koja ima elemente jazza, ali ne onog virtuoznog i zahtjevnog za slušanje, već toplijeg i onog bližeg širim masama, a uspijeva muzički dočarati svu šarolikost Illinoisa. Slušajući ju, imate osjećaj kao da se radi o naj-državi na cijelom svijetu.

Sufjan Stevens ima sposobnost potpuno vas baciti u stanje dubokog razmišljanja i mirnoće, ali isto tako vas i izbombardirati eksplozijom raznih instrumenata koja dopire sa svih strana. To i spašava ovaj album od monotonije i čini ga specijalnim. Oduševit će vas kreativni tekstovi, a ne mogu ne spomenuti prelijepo ilustriranu knjižicu CD-a, na kojoj je nacrtano sve živo što se spominje u pjesmama.

Na kraju, 22 pjesme u punih 74 minuta možda će vas na prvi pogled odbiti, a naročito ogromni nazivi pjesama, ali imajte strpljenja jer radi se o stvarno nečem posebnom. Slojevitom. Zanimljivom. Imat ćete novu temu za pričanje, u stilu ‘Jesi čuo za onog luđaka koji će napravit 50 albuma…’. Zato, najbolje što mogu napisati za kraj: “Come On! Feel The Illinoise!“