Septica
Klub usamljenih srdaca narednika pedera
Datum izdanja: 01.10.2013.
Izdavač: Croatia Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Zaista je nezgodno raditi recenziju albumu koji ne bi trebao ni biti recenziran. Pitanje je bi li trebao biti i slušan. On je tu da postoji i da se ljudi smiju ako im je smiješno. Ako nije, ubaciš ga u liniju, zgroziš se i ideš dalje.
Dubravko Mataković tjera zajebanciju i van svojih stripova.
Šteta što rijetko koja pjesma zaista ispadne potpuno luda. Jasno je da je zajebancija i zajebancija jedina svrha ovakvog albuma. Plus još malo zajebancije. Kad bismo rock svodili na ozbiljne indie momke koji gledaju u pod kad sviraju gitaru ili na ‘društveno angažirane’ kolektive koji su opsjednuti politikom i floskulama o jednakosti i radništvu, ovo bi bio najgori album godine. Srećom ili nesrećom, to nije slučaj.
Album se kreće u nekoliko žanrova, s ipak jasnom dominacijom hard i heavy rocka koji praše iza riječi koje često nemaju ali baš nikakav smisao. U to se uklapa i imidž benda koji se kreće između glam metala, ženskih čarapa i kože koje bi se postidio čak i Halford. Provokacija uperena protiv glam metalaca i više-manje svega što svira gitaru.
Pjesme na albumu variraju između previše vulgarnih gluposti o tomu kako treba mrdnuti, prdnuti i postati ženska do vrlo zanimljivih trenutaka u kojima se može ugledati i jasna kritika, primjerice Thompsona ili bar njegova mentaliteta (“Nisam vratio oružje u MUP“).
Najbolja pjesma na albumu jest “Žena mi je poručila da se udaje/Deda“, koja se vrti između zabavnog početka, potpuno drugačije sredine zagrizle u rock, dok se pretkraj čak ismijava i dalmatinska ofenziva mediteranskim napjevima. Na kraju pjesma dotiče i nešto što je blisko legendarnoj pjesmi “Jedna pura, dva pandura”, sa sličnim nizanjem smiješnih stihova.
“Nisam vratio oružje u MUP (Neću ni vratit oružje u MUP)” ima najiritantniji dio na albumu kad na kraju pjesme vokal viče “MUP, MUP, MUP, MUP“, što nema baš nikakvog smisla, ali ima i jasne aluzije na Marka Perkovića (“Masoni, komunjare, vile i ajduci”). Autori jasno smještaju Thompsona u prethistorijsko doba i daju mu što valjda misle da ga ide.
Album naravno sadrži i ruganje “Motorima” Divljih jagoda u svojoj “Motorkotači“, a statističari će jednog dana brojiti u kojoj je od te dvije pjesme naslov pjesme više puta otpjevan. Ili Septica ili Islamović, pitanje je sad.
Dio albuma ipak nije baš nešto ni smiješan ni smislen, a od jedno 20000 previše različitih aluzija na seks, barem pola ih je previše. Zanimljiviji se čine antiglobalistički uzvici na “Wash the Dishes” gdje ‘karate’ od borilačke vještine prelazi u ‘kara te’, neku drugu vještinu o kojoj smo se na albumu naslušali dovoljno.
Na CD-u trebala bi biti pokoja naljepnica, u američkom stilu, da ovaj materijal nije za sve uzraste, spolove, rodove, ljude, slušatelje ili članove stranaka. Naravno da ovo zadnje nismo bez veze napisali.