Upotreba na vlastitu odgovornost

    1915

    Septica

    Klub usamljenih srdaca narednika pedera

    Datum izdanja: 01.10.2013.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Janja
    2. Bodyguard
    3. Žena mi je poručila da se udaje/Deda
    4. Nisam vratio oružje u MUP (Neću ni vratit oružje u MUP)
    5. EYP
    6. Motorkotači
    7. Wash the dishes
    8. Biać

    Zaista je nezgodno raditi recenziju albumu koji ne bi trebao ni biti recenziran. Pitanje je bi li trebao biti i slušan. On je tu da postoji i da se ljudi smiju ako im je smiješno. Ako nije, ubaciš ga u liniju, zgroziš se i ideš dalje.

    Dubravko Mataković tjera zajebanciju i van svojih stripova.Ako je čovjek loše volje, ovaj bi ga album mogao udobrovoljiti, ako je dobre, album mu ni ne treba. Ime uratka očigledno je aluzija na The Beatlesovog Narednika Peppera, po Septičinom Pedera, a to je i dokaz koliko blesavo zvuče neki engleski termini i engleska imena kad se prevedu. Još kad ih se malo začini inverzijom i promjenom kojeg slova, ispadne ludo ime.

    Šteta što rijetko koja pjesma zaista ispadne potpuno luda. Jasno je da je zajebancija i zajebancija jedina svrha ovakvog albuma. Plus još malo zajebancije. Kad bismo rock svodili na ozbiljne indie momke koji gledaju u pod kad sviraju gitaru ili na ‘društveno angažirane’ kolektive koji su opsjednuti politikom i floskulama o jednakosti i radništvu, ovo bi bio najgori album godine. Srećom ili nesrećom, to nije slučaj.

    Muziku podržava

    Album se kreće u nekoliko žanrova, s ipak jasnom dominacijom hard i heavy rocka koji praše iza riječi koje često nemaju ali baš nikakav smisao. U to se uklapa i imidž benda koji se kreće između glam metala, ženskih čarapa i kože koje bi se postidio čak i Halford. Provokacija uperena protiv glam metalaca i više-manje svega što svira gitaru.

    Pjesme na albumu variraju između previše vulgarnih gluposti o tomu kako treba mrdnuti, prdnuti i postati ženska do vrlo zanimljivih trenutaka u kojima se može ugledati i jasna kritika, primjerice Thompsona ili bar njegova mentaliteta (“Nisam vratio oružje u MUP“).

    Najbolja pjesma na albumu jest “Žena mi je poručila da se udaje/Deda“, koja se vrti između zabavnog početka, potpuno drugačije sredine zagrizle u rock, dok se pretkraj čak ismijava i dalmatinska ofenziva mediteranskim napjevima. Na kraju pjesma dotiče i nešto što je blisko legendarnoj pjesmi “Jedna pura, dva pandura”, sa sličnim nizanjem smiješnih stihova.

    “Nisam vratio oružje u MUP (Neću ni vratit oružje u MUP)” ima najiritantniji dio na albumu kad na kraju pjesme vokal viče “MUP, MUP, MUP, MUP“, što nema baš nikakvog smisla, ali ima i jasne aluzije na Marka Perkovića (“Masoni, komunjare, vile i ajduci”). Autori jasno smještaju Thompsona u prethistorijsko doba i daju mu što valjda misle da ga ide.

    Album naravno sadrži i ruganje “Motorima” Divljih jagoda u svojoj “Motorkotači“, a statističari će jednog dana brojiti u kojoj je od te dvije pjesme naslov pjesme više puta otpjevan. Ili Septica ili Islamović, pitanje je sad.

    Dio albuma ipak nije baš nešto ni smiješan ni smislen, a od jedno 20000 previše različitih aluzija na seks, barem pola ih je previše. Zanimljiviji se čine antiglobalistički uzvici na “Wash the Dishes” gdje ‘karate’ od borilačke vještine prelazi u ‘kara te’, neku drugu vještinu o kojoj smo se na albumu naslušali dovoljno.

    Na CD-u trebala bi biti pokoja naljepnica, u američkom stilu, da ovaj materijal nije za sve uzraste, spolove, rodove, ljude, slušatelje ili članove stranaka. Naravno da ovo zadnje nismo bez veze napisali.

    Muziku podržava