Unatoč svemu, dosljedan samome sebi

    1467

    Bruce Dickinson

    Tyranny Of Souls

    Datum izdanja: 24.05.2005.

    Izdavač: Sanctuary / Menart

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Mars Within (intro)
    2. Abduction
    3. Soul Intruders
    4. Kill Devil Hill
    5. Navigate The Seas Of The Sun
    6. River Of No Return
    7. Power Of The Sun
    8. Devil On A Hog
    9. Believil
    10. Tyranny Of Souls

    Moram priznati da sam bila poprilično skeptična čuvši prve tračeve o novom solo albumu Brucea Dickinsona. Glavni i najtužniji razlog tako pesimističnim očekivanjima bio je njegov zadnji projekt s matičnim mu Iron Maidenom, album “Dance Of Death”, koji me svojom ‘kvalitetom’ naprosto ubio u pojam.

    I sada, nakon konačnog izlaska i pedesetog preslušavanja tog, šestog po redu, solo uradka, mogu reći da “Tyranny Of Souls” općenito gledajući i nije tako loš. Bruceov glas je i dalje na vrhuncu snage i što je najvažnije, ostao je dosljedan sebi i svojem prepoznatljivom stilu heavy metala koji nastoji predočiti na svakom solo albumu.Također ono što još valja spomenuti je i odlična produkcija postignuta u suradnji s Roy Z-om, koji je ujedno i napravio sjajan posao sviranja gitara na albumu.

    No, ne može sve biti tako krasno. Iako ima većinu obilježja dosadašnjih Dickinsonovih ostvarenja, ovome ipak fali ‘ono nešto’. Za početak, već nakon prvog preslušavanja moći ćete primijetiti da vam niti jedna pjesma nije posebno zapela u uhu, a kamoli da je pjevušite. Isto će se dogoditi i drugim i trećim i desetim preslušavanjem. Ne kažem da su pjesme loše, to nikako, već su nekako bezlične i nijednu nemogu izdvojiti kao potencijalni hit koji bi se mogao probiti u top 10 ove godine.

    Ipak, kao moju osobnu preporuku, poslušajte zanimljivu “Kill Devil Hill“, te baladu (koje inače ne preferiram) “Navigate The Seas Of The Sun” u kojoj baš lijepo dolazi do izražaja Bruceov unikatni glas. Što reći za kraj osim da je ovo album namijenjen isključivo fanovima samostalnog stvaralaštva Bruce Dickinsona, fanovima takve ‘klasike’ jer isti su ovim albumom i dobili što su i očekivali – ništa novo, isti recept i isti sastojci, te očekivano dobar rezultat.

    Muziku podržava