Umjetnost Fuge kako je piše računalo

    4159

    Laibach

    Laibachkunstderfuge

    Datum izdanja: 05.05.2008.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Contrapunctus 1
    2. Contrapunctus 2
    3. Contrapunctus 3
    4. Contrapunctus 4
    5. Contrapunctus 5
    6. Contrapunctus 6, a 4 im Stile francese
    7. Contrapunctus 7, a 4 per Augment et Diminut
    8. Contrapunctus 8, a 3
    9. Contrapunctus 9 a 4 alla Duodecima
    10. Contrapunctus 10, a 4 alla Decima
    11. Contrapunctus 11, a 4
    12. Contrapunctus 12, Canon alla Ottava
    13. Contrapunctus 13, Canon alla Duodecima in Contrapunto alla Quinta
    14. Contrapunctus 15, Canon per Augmentationem in Contrario Motu

    Iako Laibach svakim svojim novim izdanjem iznova izazovu ili polemike ili val oduševljenja, poistovjećivati kompleksno djelo velikana klasike s umijećem moderne kompjuterske prepiske je, u najblažu ruku, suludo. Jedno je sigurno – ovo nije album namijenjen ljubiteljima klasike.

    S druge strane, nije zanemariv Laibachov plemenit čin pomirbe Bachovog skladateljskog umijeća i novih tehnologija; koliko je takav koncept impresivan ili možda bolje – zastrašujuć – zbog činjenice da računalni program može do te mjere simulirati bilo što, u ovom konkretnom slučaju Bacha, naglašeno je već s unutrašnje strane ovitka CD-a – parafrazom ‘kako je njegova djela lako svirati – sve što trebate učiniti jest pokrenuti odgovarajući program na odgovarajućem računalu i Bach će sam početi svirati’.

    Po ovoj tvrdnji Laibach možda nisu ništa domišljatiji od izumitelja pojednostavljenih elektronskih melodija za mobilne telefone. Međutim uvijek znaju što rade – ovo je vrlo domišljata manipulacija uvriježenom činjenicom kako je klasika nešto sveto i u što ne bi trebalo dirati.

    Svojim pristupom samo dokazuju kako je sve podložno adekvatnoj ili manje adekvatnoj adaptaciji. Dodatno tome, “Laibachkunstderfuge” simbolički je zamišljen isključivo kao digitalni download, iako je u svojem limitiranom izdanju osvanuo i u obliku ‘klasičnog’ CD-a.

    Muziku podržava

    Ovo ostvarenje Laibach svakako odskače od većine njihovih karakterističnijih primjera – ponajprije zbog činjenice kako je ovdje izostao zaštitni znak grupe, vokal Milana Frasa.

    Nakon ambicioznog poigravanja svjetskim himnama na prethodnom albumu “Volk“, njihova futuristička interpretacija Bachovih ‘kontrapunkta’ odiše adekvatnom paletom strogo minimalističkih nijansi – djelujući na svoj čudan način kao umirujuće sredstvo protkano simpatičnim elektro-koračastim uletima.

    Iako su do sada već puno puta pokazali sklonost obrađivanju određenih materijala, u ušima Laibacha Bach je jedan od prvih pravih utjecaja na modernu glazbu ili konkretnije – ‘techno’. Možda je diskutabilno samo tako pomiriti Bachovu kompleksnost skladanja u mjeri u kojoj nova tehnologija pojednostavljuje (ili bolje, banalizira) tu činjenicu, no ovaj, suštinski gledano, estetski zahvat donekle ima smisla postavljenom tvrdnjom – ‘techno’ element je prvenstveno naglašen adekvatnim ritmom kroz pojedine ‘Kontrapunkte’ (primjerice u br. 3, 6 ili 7), iako svojim pristupom Laibach povremeno upadaju u zamku vlastite samodopadljivosti (uz simulaciju koračnice tu je obavezna igra riječima ‘Lai’ i ‘Bach’, kojima se skupina s jedne strane na arogantan način poistovjećuje s genijem, što je već jasno nagovješteno i formulacijom naziva albuma, dok se s druge pak narugala geniju računalnim pjevom u “Contrapunctusu br. 13“).

    Među skrivenim impresijama albuma svakako je njihov duhovit osvrt na ‘računalnu pogrešku’ u nemogućnosti potpune simulacije originala vinilnim pucketanjem i brutalnim preskakanjem ‘igle zvučnice’ (“Contrapunctus 11, a 4“).

    Dodatno tome, Laibach su svjesno ili nesvjesno za kraj ostavili još par otvorenih pitanja; kako to da računalo u svojem svesrdnom osvrtu na “Kunst der Fuge” nije našlo adekvatnu formulu i ‘pomoglo’ Bachu zgotoviti njegov nikad dovršeni, “Contrapunctus 14“? Jesu li Bach i Laibach zapravo stvar nekakve famozne digitalne reinkarnacije?

    “Laibachkunstderfuge” stoga ima moć zaokupirati misli – između redaka postavljenih zvučnih ‘pixela’ vreba neobična, provokativna studija klasičnog remek-djela.

    Muziku podržava