Umjetnik soula

Jedna od najvećih izdavačkih kuća zaslužna za stvaranje soul izričaja, isto kao i ranog funka i čikaške blues scene 1960-tih započela je s edicijom albuma izvođača koji su obilježili njezino razdoblje postojanja.

Jedan od izvođača koji je, sve do svoje prerane smrti 1967. (bio je u čarobnoj, smrti dragoj, 27. godini života) obilježio Stax Records bio je i Otis Redding, legenda južnjačkog soula prepoznatljiv po svojim emotivnim izvedbama balada, no najviše zapamćen po pjesmi koja je svoj procvat doživjela nekoliko dana nakon njegove zrakoplovne nesreće, “(Sittin’ On) The Dock Of The Bay”.

I upravo se jedno od najvećih pitanja glazbene scene vrti oko Otisa Reddinga i što-bi-bilo-kad-bi-bilo, u kojem smjeru se mogao razviti njegov izričaj (njegovi suradnici uvijek kažu kako je iz njih uspijevao izvući sve ono za što ni oni nisu bili sigurni da mogu odsvirati, osobito je vidljivo i čujno kod puhača), no tko zna… Ipak, u svom kratkom životu uspio je snimiti dovoljan broj pjesama koje nesumnjivo otkrivaju i potvrđuju njegovu neupitnu kvalitetu.

Redding je bio kantautor, njegove pjesme posuđivali su mnogi (primjerice The Rolling Stones kojima je vratio ‘uslugu’ s “(I Can’t Get No) Satisfaction”), no veliku većinu pjesama nije napisao sam, već u suradnji s gitaristom Steveom Cropperom.

Vjerujem da je Amerikancima između 1962. i 1967. neobično bilo za vidjeti alkemiju crnoputog pjevača iz Georgije i bijelog gitarista iz Missourija, no njih dvojica stvorili su hitove koje mnogi potomci tih istih Amerikanaca danas pjevuše ne razmišljajući previše o njima.

I stoga nije bilo prikladnije osobe na svijetu za sastaviti ovu kompilaciju: Steve Cropper odabrao je 13 njemu najdražih skladbi i premda nisu zastupljene neke poznatije Otisove stvari, opet, s druge strane gledano, ovako imamo priliku čuti neke koje nikad nisu bile niti će ikad biti zastupljene na raznim ‘The Best of’ kompilacijama: “My Lover’s Prayer“, “I’m Sick Y’all” i “A Change Is Gonna Come” Sama Cookea.

Uz tri snimke uživo, “Security“, “Good To Me” i “Shake“, naći će se ovdje i alternativne verzije nekih pjesama, primjerice “Happy Song (Dum Dum)“, kao i “Champagne And Wine“. Slušajući album i Reddingovu besmrtnu interpretaciju zapitat ćete se ono pitanje spomenuto u tekstu iznad – što bi bilo s Otisom da je preživio do danas, no uvijek prvo idu najbolji…

Stax Records preživio je tek nešto više od petnaest godina, ali je iza sebe ostavio glazbeno nasljeđe koje će trajati stoljećima, a Otis Redding samo je jedan u nizu velikih glazbenika koji su obilježili jedno razdoblje glazbene povijesti.