Umjetnik koji je razmišljao o glazbi

    961

    The Unforgettable NHOP Trio

    Live

    Datum izdanja: 20.08.2007.

    Izdavač: ACT / Menart

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Bach Piece
    2. Memories
    3. The Song is You
    4. Lines
    5. A Nightingale Sang in Barkley Square
    6. You and the Night and the Music
    7. My Little Suede Shoes
    8. I Skovens Dybe Stille Ro
    9. Jeg Gik Mig Ud En Sommerdag
    10. (Our) Love is Here to Stay

    Godine 2005. umro je Niels-Henning Ørsted Pedersen, jedan od najboljih svjetskih jazz kontrabasista, virtuoz vrhunske tehnike, timinga, dinamike i iznimna feelinga. Ostvario je briljantnu kariju surađujući s jazz velikanima poput Counta Basiea, Buda Powella, Johna Lewisa, Bena Webstera, Dextera Gordona, Sonnya Rollinsa, Billa Evansa, Archyja Sheppa, Elle Fitzgerald, Stana Getza, Dizzyja Gillespiea i drugima.

    Bio je dugogodišnji stalni suradnik Oscara Petersona s kojim je ostvario niz nastupa i snimio brojne albume. Tijekom karijere snimio je više od 150 albuma kao sideman ili vođa sastava. Iako je nastupao u najprestižnijim svjetskim koncertnim dvoranama, volio je prisan ugođaj i izravni kontakt s publikom u ugođaju kluba. Često je nastupao u zagrebačkom B.P. Clubu, nerijetko s vibrafonistom Boškom Petrovićem, ali i drugim glazbenicima iz cijeloga svijeta koji su gostovali u tom klubu.

    Neki od tih nastupa snimljeni su i objavljeni na kompakt diskovima tvrtke Jazzette Records. U razgovorima što smo ih vodili u raznim prigodama nesebično je prenosio svoja razmišljanja o životu i glazbi.

    Dvije godine nakon njegove smrti tvrtka ACT objavila je snimke što ih je ovaj danski kontrabasist i skladatelj ostvario 1999., te 2005., na nastupima u muzeju, prostoru s kojim se njegova glazba savršeno sjedinjuje, te u studiju, ali uživo, bez nasnimavanja. Snimio ih je sa svojim stalnim trijom, s kojim je djelovao posljednjih deset godina karijere, u kojem su svirali gitarist Ulf Wakenius i bubnjar Jonas Johansen. S tim je skandinavskim glazbenicima ostvario razumijevanje i skladnu glazbenu komunikaciju.

    Muziku podržava

    O načinu kako je s njima razvijao glazbu rekao je: “Ako je glazba više od puke zabave, više od uljepšavanja slobodnog vremena, tada se s kolegama s kojima sviraš moraš upitati imamo li što reći ljudima ili samo kupujemo vrijeme. Sve, od načina ponašanja preko sviranja do stava prema obiteljskom životu, odražava tvoju ljudskost koju razotkrivaš publici. Važno je pružiti iskrenost, pokušati nekoga nagnati da se smije ili plače.

    Umjetnik pokušava prenijeti sve što se događa na ovome svijetu. Nismo političari i ne možemo rješavati velike probleme, ali možemo stvoriti atmosferu u kojoj se razotkrivamo. Glazbenici, umjetnici, više nego političari, mogu svijet učiniti humanijim, jer mi ne stvaramo razlike.

    Glazbenika poštujemo zbog onoga što svira, a ne zato što je, primjerice, crnac, musliman ili nešto drugo. Uvijek sviram s ljudskim bićima, s osobnostima.”

    Na ovom albumu NHØP se predstavlja svestranim glazbenikom osebujnih glazbenih zamisli, pristupa koji odražava slobodan duh, punog iznenađenja i humora, te jedinstvenog načina improvizacije: “To je jedini način na koji želim svirati. Samo tako možemo svirati humanije. Ne zanima me da budem glazbenik prve lige i odigram značajnu ulogu kao basist. Razmišljam o glazbi. U sviranju su važni individualnost i emocije.

    Analitički pristup, virtuoznost ili tehnika trebaju služiti glazbi. Mnogo je individualaca koji sviraju da bi promovirali sebe a ne glazbu, ali ona je najvažnija. Glazbenici su iza a ne ispred glazbe.”

    NHØP se kroz deset izvedbi različita karaktera predstvalja kao svestran glazbenik velike muzikalnosti koji uvjerljivo i s razumijevanjem svira balade i brza tempa, meditativno i agresivno, klasičnu glazbu i jazz. Osim jazz standarada, te po jedne autorske Pedersenove i Wakeniusove skladbe, kao i Pedersenovih obrada skandinavskin narodnih skladbi koje su često bile na njegovu repertoaru, izvode i Bachovu glazbu koju je NHØP obožavao i redovito svirao: “To su glazbene osnove. Kod Bacha postoji nešto vječno. Svatko može dodirnuti Bacha. ‘Koncert u B molu’ od Čajkovskog morate svirati na način na koji je napisan dok kod Bacha možete proklizavati.”

    Osim sjajnim, melodičnim, solima, svirajući kontrabas poput gitarista, ‘Viking‘, kako su ga zvali, oduševljava čistim zvukom, artikulacijom i lakoćom kojom svira i najsloženije dionice. Naime, iako je bio prvenstveno jazzist, svakodnevno je vježbao klasičnu glazbu: “Ako ste ljudsko biće koje razmišlja, uobičajeni način edukacije vam brzo dosadi. Postajete znatiželjni i istražujete druge mogućnosti.

    Jedan vid sviranja kontrabasa je poput sporta. Ne razlikuje se od igranja tenisa kojim se bavim. Morate imati vještinu. Ali postoji i druga strana. Ono što uvježbate mora biti zanimljivo, jer u suprotnom ćete sići s uma. Kako svirati nešto što će zainteresirati ljude, što će komunicirati, iznenaditi, pokazati kakva sam osoba? Zato se okrećem Bachu, Paganiniju, Debussyu. Ponekad radije sviram Debussyjeva djela za klavir nego da uzmem bilo koji takozvani standard. To mi ništa ne znači, a ako ne znači meni kako mogu u to uvjeriti druge.”

    Davor Hrvoj
    (Preuzeto iz Novog lista od 2. rujna 2007.)
    (Foto: Davor Hrvoj)

    Muziku podržava