Umjeće spontane improvizacije

Tijekom prosinca 2001. u poznatom newyorškom jazz klubu Blue Note upriličen je niz koncerata povodom šezdesetog rođendana slavnog klavirista i skladatelja Chicka Coreae. Na njima je Corea nastupio s glazbenicima i sastavima s kojima je ostvario velik koncertni i diskografski uspjeh. Djelomične snimke tih koncerata objavljene su na dvostrukom kompakt disku “Rendezvous In New York“, a nedugo i na nizu od deset DVD-ova.

Osim DVD-a koji donosi dokumentarac o Coreainoj četrdesetogodišnjoj karijeri to su: “Chick Corea & Bobby McFerrin Duet“, “Now He Sings, Now He Sobs Trio” s kontrabasistom Miroslavom Vitousom i bubnjarom Royom Haynesom, “Remebering Bud Powel Trio” s bubnjarem Royom Haynesom, saksofonistom Joshuom Redmanom, trubačem Terenceom Blanchardom i kontrabasistom Christianom McBrideom, “Chick Corea & Gary Burton Duet”, “Chick Corea Akoustic Band” s kontrabasistom Johnom Patituccijem i bubnjarem Daveom Wecklom, “Chick Corea & Origin” s kontrabasistom Avishaijem Cohenom, bubnjarem Jeffom Ballardom, klarinetstom Steveom Wilsonom, trombonistom Steveom Davisom i bas klarinetistom Timom Garlandom, “Chick Corea & Gonzalo Rubalcaba Duet”, “Chick Corea New Trio” s basistom Avishaijem Cohenom i bubnjarem Jeffom Ballardom, te “Three Quartets Band” sa saksofonistom Michaelom Breckerom, kontrabasistom Eddieom Gomezom i bubnjarom Steveom Gaddom.

Kroz ove je snimke predstavljena njegova sviračka i skladateljska vještina i svestranost, iako donose tek dio glazbenih stilova u kojima je ostavio značajan trag djelujući u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća, Primjerice, na ovim koncertima, pa tako i na DVD-ovima, nije zastupljeno razdoblje djelovanja u kojem je vodio free jazz trio s kontrabasistom Daveom Hollandom i bubnjarem Barryjem Altschulom, jedan od najuzbudljivijih sastava koji je početkom sedamdesetih snimao za tada novoutemeljenu, a danas kultnu tvrtku ECM.

Corea je snimao i solo ili u duu s flautistom Steveom Kujalom. Neponovljiv je i sastav Return To Forever, posebice prva postava u kojoj su nastupali saksofonist Joe Farrell i basist Stanley Clarke, te brazilski bračni par: bubnjar Airto Moreira i pjevačica Flora Purim. Albumi tog sastava: “Return To Forever” i “Light As A Feeather” iz 1972. i danas su nadahnućem novim naraštajima glazbenika, a Coreaine skladbe iz tog razdoblja, primjerice “Spain”, “500 Miles High” ili “La Fiesta”, postale su neizostavnim standardima u riječniku svakog jazzista.

Iako u današnjem jazzu doista rijetko nailazimo na glazbenike koji donose nove ideje i otvaraju nove glazbene vidike, na sceni još uvijek uspješno djeluju provjereni jazzisti nepresušne znatiželje i istraživačkog duha koji uvijek iznova iznenađuju maštovitošću i kreativnošću.

Jedan od vodećih među njima je upravo izniman klavirist, svestrani umjetnik i skladatelj Chick Corea. Jednu od najuzbudljivijih suradnji u svojoj karijeri ostvario je u suradnji s osebujnim pjevačem Bobbyjem McFerrinom. Njihove izvedbe zrače virtuoznošću i komunikativnošću, te spontanošću, duhom i humorom, ali i uigranošću. Naime, surađuju još od osamdesetih, 1990. su snimili uspješan koncertni album “Play”, a sada i DVD.

“Obožavam surađivati s Coreaom”, rekao je McFerrin u razgovoru što smo ga vodili prigodom njegove zadnje europske turneje. “Iz nas kao da progovara jedan um. Bez obzira u kojem smjeru i kako krenem odmah je tu, sa mnom. Odlično se razumijemo. Jedan je od najkompatibilnijih glazbenika s kojima sam svirao.”

Genij spontane improvizacije McFerrin je razvio jedinstvenu tehniku pjevanja zasnovanog na scat pristupu, vokalizama i oponašanju glazbala. O svojem pristupu je rekao: “Jednostavno pjevam. Ne glumim. Pjevam na najjednostavniji način, onako kako to činim u hotelskoj sobi, šečući ulicom, pripremajući obrok ili odmarajući u fotelji. U izvedbe nastojim unijeti istu opuštenost koja dolazi iz svakodnevnih osjećaja, jer doista ne volim glumiti. Ne pazim na svoj glas prije nastupa.”

McFerrin sugestivno komunicira s publikom. Tako je u izvedbi skladbe “Smile” Charlesa Chaplina temu prepustio publici, te jednoj djevojci iz publike inicirajući nezaboravan glazbeni trenutak koji možemo doživjeti jedino na koncertima. “Glazba je najkomunikativnija umjetnost. Ona u istom trenutku razvija komunikaciju. Svi koji dođu u koncertnu dvoranu postaju dijelom skupine koja nije jedinstvena sve dok se ne prepuste i zajedno zapjevaju. Tada postaju jedno. Stotinu, tisuću, tri tisuće osoba, osobnosti, potpunih stranaca, dođu u dvoranu, sjednu i slušaju glazbu nesvjesni da postaju dijelom skupine jer su izravno uključeni u nju. Zbog toga je glazba predivna i zato ju volim. Ponekad je to što izvodim, sam ili s publikom, glazbena igra, a igra je uvijek zabavna. Ljudi vole sudjelovati u njoj, posebice ako je jednostavna.”

Dojmljiva je izvedba skladbe “‘Round Midnight” koju je tako lijepo otpjevao i u istoimenom čuvenom filmu Bertranda Taverniea. U izvedbi njihove obrade Rodrigovog “Concierta de Aranjuez” i Coreaine glasovite skladbe “Spain” pridružuje im se još jedan neosporni kreativac, svirač bendža Bela Fleck.

Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 17. rujna 2006.)