Uhvatiti živu, spojiti nespojivo, razdvojiti sraslo i je li uopće važno?

Spojiti teške zvukove NDH i electronic dancea pjevajući na materinjem jeziku koji nije engleski, pretpostavljen je korak za bend koji se želi odmaknuti od onog s čime je najčešće poistovjećen – s Rammsteinom, nakon što je zapaženo njihovo djelovanje na istoimenom albumu “Stahlmann”.

To su namjeravali učiniti na svom novom, drugom albumu “Quecksilber“, u prijevodu na hrvatski – ‘živa’. U njegovoj produkciji pomogao im je Jose Alvarez Brill koji je radio s grupama Wolfsheim i Blutengel.Prema riječima lidera benda, pjevača i tekstopisca Marta, čiji taman karizmatičan vokal zapravo i daje veći dio povoda za usporedbu s Tillom Lindemannom, na ovaj spoj bili su ponukani činjenicom da se ljudi u svakodnevici često ponašaju kao bezosjećajni roboti pa im onda preostaje da noću u klubovima probude svoj život glazbom.Stahlmann trenutno funkcionira kao duo (Mart, vokal, programiranje i Tobi, gitara i programiranje) jer ih je nedavno napustio Alex. Prije samog izlaska albuma najavnu je ulogu imao singl “Tanzmaschine” koji se na albumu nalazi i u club remix verziji što nas upućuje na to da mu je bend posvetio najviše pažnje i očekivanja.

Uz njih pojačanog plesnog karaktera je i prva pjesma albuma “Engel der Dunkelheit” u čiju energičnost nas uvodi elektronički ritam, a obogaćena je ženskim vokalom u himničkom pripjevu. To su pjesme koje osiguravaju komercijalnu stranu proizvoda.

“Spring nicht” tekstualno je snažna, a istovremeno oštra i elegantna pjesma. Gitare razvijaju dance ritam. Postoje glazbeni klimaks i antiklimaks pjesme koji naglašava igru riječi u tekstu skoči-nemoj skočiti.

“Mein Leib” pjesma je u kojoj preteže programirani zvučni zapis kroz koji Mart šeće svojim snažnim hipnotičkim vokalom. U “Am Grunde” vokal je u opozicijskom dijalogu s gitarama da bi se u pripjevu stapali.

“Asche” je melankolična pjesma s vidljivim utjecajem Kraftwerka posebno u uvodnom i završnom dijelu. Tekstualno je zanimljiva jer unatoč klasičnosti motiva nesretne ljubavi, slaže ih u začudne figure.

Nasuprot njoj iz pjesme “Götter” izviru marilynmansonski uplivi u teškim tonovima gitare i jakim udarcima bubnjeva kombiniranim s električnim glazbenim instrumentima. Ritam koračnice podcrtava sebeljubni karakter teksta pjesme. “Schmerz” ima plesni karakter, a melodijska linija joj je preravna.

“Diener” je pjesma koja zatvara album ne samo pozicijom nego i s glazbenog aspekta. Žanrovski slojevita, provokativna i duboko emocionalna, žestoke energije, moj favorit.

Album u odnosu na glazbenu scenu kojoj pripada ne donosi nešto iznimno novo. Da, ima povodljiv ritam, snažne riffove, himničke pripjeve, vibrira masu energije, ali kao da je sve to već viđeno. I da, kombinacija NDH i elektroničkih elemenata upravo je u Njemačkoj i najlogičnija.

U odnosu na napredak Stahlmanna, mora se priznati da je album napravljen s puno uživanja u glazbenom izričaju. Također cijenim njihovu volju da se razvijaju i budu prepoznatljiviji. Ukratko, odmakli se jesu s početnih pozicija, ali ih čeka još posla.