Ugodno iznenađenje, odlična izvedba

Mahlerove simfonije zauzimaju značajno mjesto u prijelazu s romantizma kasnog devetnaestog stoljeća k modernizmu dvadesetog. Od Beethovena preko Schuberta, Mendelssohna, Brahmsa i Brucknera, upravo su Mahlerove simfonije bile novi pogled u budućnost.

Nakon prilično upitne izvedbe 7. simfonije Gustava Mahlera, Staatskapelle Berlin i dirigentsko vodstvo Daniela Barenboima potpuno su nas iznenadili. Ovaj put ugodno. Njihova izvedba Mahlerove 9. simfonije je smiona i snažna. Nekome će se možda učiniti predivljom, preglasnom ili nešto treće, ali u njoj, za razliku od Sedme, Barenboim poštuje partituru i unutar nje stvara individualnu i vrijednu interpretaciju.

Dva su središnja stavka odlično izvedena, s veoma jasnim, oštrim ritmovima koji ih prožimaju od početka do kraja. Barenboim tu prvenstveno stavlja naglasak na detalje puhačkih dionica, dok su u četvrtom stavku upravo gudači ti kojima dopušta da idu naprijed u glasnim, olujnim pasažama. Glavni vrhunac posljednjeg stavka je veoma strastven, vatren, pomalo brži od uobičajenog tempa (iako nam ovdje to uopće ne smeta).

Sve u svemu, rezultat je veoma dramatična i životna izvedba. Teško je povjerovati da su to isti svirači koji zvuče tako slabašno i neuvjerljivo u Mahlerovoj Sedmoj simfoniji.

Snimka posjeduje izvanrednu mogućnost slušnog percipiranja detalja. Ipak, time nije nimalo narušena cjelovitost interpretacije. Barenboim je uspješno odgovorio na Mahlerovo povremeno šaljivo isticanje onoga što bi se moglo činiti tek sekundarnim motivima. Tako oni iznenada zasvijetle na potpuno neočekivanim mjestima, čineći slušatelja uvijek pozornim i u očekivanju nečeg novog.

Popis odličnih izvedbi Mahlerove 9. simfonije sve je samo ne kratak. Ali većina tih izvedbi je stara trideset i više godina – od Ancerlove iz 1966. g., preko Kubelikove (1975.), Walterove (1939., 1961.) pa sve do Klempererove izvedbe iz 1967. godine. Jedina iznimka je Gielenova nedavna snimka iz 2003. godine.

Zato ovaj album predstavlja velik doprinos svačijoj fonoteci i može biti dodan u kolekciju odličnih izvedbi Mahlerove Devete. Snimljena uživo (na snimci se to ne može prepoznati) u studenom 2006. godine u Berlinu, ovo je svakako jedna od boljih interpretacija koje smo imali prilike čuti u bližoj prošlosti.