‘Ubojice’ skupili svoje raritete

    1750

    The Killers

    Sawdust

    Datum izdanja: 13.11.2007.

    Izdavač: Island Rec. / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Tranquilize
    2. Shadowplay
    3. All the Pretty Faces
    4. Leave the Bourbon On the Shelf
    5. Sweet Talk
    6. Under the Gun
    7. Where the White Boys Dance
    8. Show You How
    9. Move Away
    10. Glamorous Indie Rock & Roll
    11. Who Let You Go?
    12. The Ballad of Michael Valentine
    13. Ruby, Don’t Take Your Love to Town
    14. Daddy’s Eyes
    15. Sam’s Town
    16. Romeo and Juliet
    17. Mr. Brightside (Thin White Duke mix)

    Kako to biva u modernom glazbenom svijetu… Instant uspjeh, dva albuma, brdo singlica s kojima dolazi još veći broj b-sideova, mala diskografska pauza koju treba upotpuniti i iskoristiti za dodatnu zaradu… Ovo je najkraći opis albuma rariteta “Sawdust” grupe The Killers.

    Nakon odlično primljenog “Hot Fuss” i nešto slabijeg sljedbenika “Sam’s Town“, dečki iz Las Vegasa su odlučili sakupiti sve svoje raritete i objaviti ih. “Sawdust” otkriva da se između ‘hitoidnih’ singlica i nešto bljeđih ‘ostataka’ albuma uspjelo ugurati i nekoliko vrsnih b-sideova koji su u najmanju ruku zaslužili biti objavljeni na nekom regularnom albumu umjesto ovako.

    Najveća draž “Sawdusta” je suradnja s Lou Reedom, u kojoj se dokazuje da se suprotnosti mogu itekako privući, pa “Tranquilize” ima jak killerovski štih zamračen Reedovom tamom uz vrlo pamtljivi i ljepljivi refren, zbog kojeg bi pjesma mogla postati pravi stadionski hit.

    Slijedi je “Shadowplay“, ne toliko uspjela prerada Joy Divisiona, nakon čega se nižu pjesme raznolike atmosfere i kvalitete kojima je poveznica sličan i prepoznatljiv zvuk benda u kojem dominiraju synthovi, gitare i povremeno izmiksani vokali Brandona Flowersa.

    Muziku podržava

    Pjesme koje su totalni promašaji, koje niti ne zaslužuju titulu b-sidea su zasigurno vrlo glupa “All The Pretty Faces” sa žestokim gitarama koje su tek nešto manje iritantne od Flowersovog pjevanja, impotentna “Sweet Talk“, vrlo čudna “Where The White Boys Dance” i “Move Away” iz “Spidermana 3” kojoj nije pomogao niti nešto izmijenjeni aranžman.

    Ima tu i nekoliko vrlo zabavnih komada koji se trebaju istaknuti poput novih verzija “Under The Gun” (makar je originalna bolja) i “Glamorous Indie Rock & Roll“, u kojoj dominira monoton, a opet vrlo zabavan klavirski ritam, a vrlo slična joj je i “Who Let You Go?“. Svakako još treba izdvojiti pseudo-country “Ruby, Don’t Take Your Love To Town” te preradu Dire Straitsa u pjesmi “Romeo And Juliet“.

    Čudno mi je što ovo izdanje nisu ‘podebljali’ s pjesmom “Where Is She?” koja je uzburkala strasti mnogo ljudi na Otoku prije nekoliko godina. Dosad pjesma nije nigdje objavljena, a vrlo je solidna i zarazna, kao i većina njihovih skladbi. Izgleda da ipak čeka neko drugo ili drugačije izdanje da ugleda svjetlost dana.

    Fanovima benda “Sawdust” ne donosi mnogo noviteta, ali ove pjesme okupljene na jednom mjestu zasigurno će ih učiniti veselijim jer su neke dobile novo ruho, a tu je i legendarni Lou Reed. Na kraj je postavljena i njihova najbolja skladba “Mr. Brightside” u izvrsnom remiksu.

    Sve u svemu, ovo je solidan način da se upotpuni diskografski ugovor, skrati stvaralački hijatus te zabave vjerni sljedbenici do sljedećeg pravog studijskog albuma. S povremeno natprosječnim raritetima, “Sawdust” se izdiže od sličnih bezveznih izdanja pa ga ne mogu okarakterizirati totalnim promašajem.

    Ipak, vidi se da su to b-sideovi jer daleko zaostaju za hitovima poput “Mr. Brightside” i “When You Were Young” koje će i sami teško ponoviti.

    Muziku podržava