Alaska
Liars, Beggars & Moonshine
Datum izdanja: 06.10.2011.
Izdavač: DIY
Žanr: Alternative, Grunge, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Vjerojatno ne postoji bolji trenutak od ovih hladnih dana da zaronimo u ono što na našim prostorima znači riječ – Alaska.
Simpatičan trojac za grkljane je uhvatio svoje instrumente, iscijedio ih po klubovima koliko god ide i kao rezultat svega – evo konkretnog albuma prvijenca. Rock, energično južnjačko peglanje, grunge, blues, metal… Nije ni bitno – “Liars, Beggars & Moonshine” znojna je i moćna beštija, željna dobrog instrumentalnog groovea.
Lokalna domaća ekipa posložila je instrumentale od nekih četiri-pet minuta, krcate riffovima izbjeglim iz alternativnog rocka, južnjačkih predjela, grunge vremena i stoner atmosfere. Ono što ih razlikuje od ostatka slične scene jest koncentracija na konkretnosti pjesama. Nema tu nekih atmosferičnih uvoda, nema nepotrebnog okolišanja, eventualno pokoji zanimljiv akustični interludij u pjesmi i romantični zvuk uvlačenja dima cigarete (“Hollywood Refuge”). Točno onako kako bi pasalo, recimo, jednom Cantrellu i njegovim Alice In Chains. Kad smo već kod njih, eto nam i odlične “Unbreakable Ghost“.
Najveća snaga – instrumentalni pristup koji daje prostora za svakojake zezancije, improvizacije, igrarije i jammanje svejedno je upakiran u izrazito slušljiv album. To se pokazuje na “Redneck Rampage“, “Coke and Wine” i malo mirnijoj “Snake Eyes“. Pored njih, “Shipcrash” je dokaz i pokazatelj zašto se rock mora konzumirati u njegovom prirodnom okruženju – u pijanom i zadimljenom klubu na +40 stupnjeva.
Alaska je bend koji je svoje zvukove rasprostro od doba Zeppelina, većinom preko plodnih ’90-ih (rockerska faza Metallice, Stone Temple Pilots, Queens of the Stone Age), pa sve do današnjeg vremena kada se opet počinje štovati jednostavan i kvalitetan pristup, ogoljen od nepotrebnog šminkanja i estetike. Ali, bez brige – nipošto to ne znači da se radi o punkerskom zvuku, jer miks dostojno prati potrebe ovakve muzike.
Sigurno će nekad nekome zafaliti malo vokala koji bi zadržao pažnju onih kojima je i dalje simfonijski orkestar jedini dozvoljeni oblik instrumentala. U tom slučaju, možda bi Alaska bila samo još jedna u nizu. A možda i ne bi?
Bilo kako bilo, ponosno su se učvrstiti negdje visoko u bespućima alternativnih rock bendova među kojima je ogroman dio onih koji nikada neće prionuti dovoljno čvrsto da snime ovako jako izdanje. I to kao debi!