U sjeni galerije izložen najbolji primjerak

Dvadeset godina od osnivanja, trinaest od objavljivanja debi, a četiri od zadnjeg albuma, pennsylvanijski bend Shadow Gallery složio je peto studijsko ostvarenje. Koje se tematski nadovezuje na “Tyranny” iz 1998. godine, nastavljajući priču o dvije ljudske individue u traženju novog identiteta. No, nas daleko više od tekstualne, zanima muzička formula.

A to je inteligentni i elegantni progresivni metal sa hard rock prizvukom, baziran na atmosferskim klavijaturama, umjerenim gitarističkim solo i ritam sekcijama, te fantastičnim vokalima Mike Bakera. Valja reći da mu je na ovom albumu i više nego uspješno female vokalima asistirala Laura Jaeger, što se može zorno uočiti već u otvarajućem dijelu albuma, kada se na intro “Manhut” nadovezuje balada “Comfort Me“. U kojoj uz žensko – muški vokalni miks značajnu ulogu igraju pianističke i flautističke prezentacije.

Upravo je baladnim ritmom u većem dijelu prožet ovaj album, a od preostalih takvih naslova vrijedilo bi istaknuti još i “Vow” i “Torn“. No, da ne bi slušatelji sa čvršćim afinitetima pomislili kako su ovdje potpuno zapostavljeni, nude im se naslovi “The Andromeda Strain“, “The Archer Of Ben Salem” i “Room V“.

Naravno da ima još dobrih pjesama, i sigurno je da će svako ponaosob među njima, ili možda ovim preporučenima, pronaći svoje favorite. Gledajući ovaj album kao cjelinu, jednostavno mu ne pronalazim neku ozbiljniju pogrešku, ma koliko se trudio da je uočim. Stoga procjenjujem da je on apsolutna kruna karijere grupe, i jedino što sada preostaje je paziti da ona ne spadne s glave. A SG to sigurno zna i može.