U.S. Girls: Još jedan uspio eksperiment s čvrstim stavom

    1368

    U.S. Girls

    Heavy Light

    Datum izdanja: 06.03.2020.

    Izdavač: 4AD

    Žanr: Alternativni R&B, Art, Funk, Indie Pop, Indie Rock, R&B, Soul

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. 4 American Dollars
    2. Overtime
    3. IOU
    4. Advice To Teenage Self
    5. State House (It’s A Man’s World)
    6. Born To Lose
    7. And Yet It Moves / Y Se Mueve
    8. The Most Hurtful Thing
    9. Denise, Don’t Wait
    10. Woodstock ’99
    11. The Color Of Your Childhood Bedroom
    12. The Quiver To The Bomb
    13. Red Ford Radio

    Konstantno evoluirajući art-pop organizam U.S. Girls pod vodstvom Meg Remy već desetak godina donosi nam inteligentne, hrabre i izazovne uratke, kako u soničnom smislu, tako i u tematskom – širenje njihove zvučne palete pratio je i njen razvoj u songwriterskom smislu, da bi sve nekako kulminiralo njihovim „In A Poem Unlimited“ 2018. Taj je album izazvao mnogo pozitivnih reakcija, kako kritičara tako i slušatelja, kao beskompromisan post-disco feministički manifesto, kojim su se Remy i suradnici konačno bolje pozicionirali u indie svijetu, što su odavno i zaslužili.

    Na novom, ovogodišnjem „Heavy Light“ samo donekle nastavljaju tamo gdje su stali – ako ih imalo pratite neće vas iznenaditi ni novo žanrovsko skretanje ni nove preokupacije Meg Remy, ali i dalje ostaju otvoreni za eksperiment kao i uvijek dosad, a Meg u standardno dobroj formi, spremna da se svojim inteligentnim pisanjem suoči s novom plejadom poprilično ozbiljnih tema, toliko atipičnih za inače uglavnom bezbrižni pop svemir.

    Muziku podržava

    Album tako otvara „4 American Dollars“, soulom i funkom prožeta kritika kapitalizmu, na površini sunčana i ležerna, ispod površine vrlo ironična i zajedljiva. Iako i dalje funky i plesna, slijedi ju mnogo mračnija „Overtime“, u kojoj će se Meg pozabaviti alkoholizmom bliske osobe, uz divlji i vatreni saksofonski solo Jakea Clemonsa, trenutačnog saksofonista u Springsteenovom E-Street Bandu. To nije jedino mjesto na ploči s referencama na Springsteena„Born To Lose“ očito je parafraziranje njegove „Born To Run“, no Meg je ovdje mnogo manje romantična i optimistična, okrećući se samorefleksiji i osjećaju izgubljenosti i traženja sebe, koji će se pojaviti u još nekoliko pjesama na albumu, čineći ga mnogo osobnijim i introvertiranijim od svog prethodnika.  Sličnom tematikom bavi se i predivna R&B klavirska balada „IOU“, no ovoga puta ipak s happy endom, uz call-and-response međuigru Meg i njenih pratećih vokala u stilu girl grupa ’60-tih, što se otkriva kao još jedan veliki utjecaj na zvuk ovoga albuma.

    Ostat će na privatnom terenu i u suptilnim gudačima praćenoj „Denise, Don’t Wait“ u kojoj istražuje kompleksan odnos sa svojom majkom, kao i u kratkim govornim skicama „Advice To Teenage Self“, „The Most Hurtful Thing“ i „The Color Of Your Childhood Bedroom“ u kojima i ostali članovi donose svoja iskustva, sugerirajući na istraživanje neke vrste kolektivne prošlosti – svi imamo trenutke iz djetinjstva i adolescencije koji su nas obilježili i povrijedili, ostavljajući duboke tragove na našu osobnost i percepciju svijeta, uspostavljajući neku vrstu niti vodilje kroz konfesionalni dio albuma, kojim Meg traži veze između prošlosti i budućnosti, između trauma koje nosimo u sebi i putova prema njihovom izlječenju.

    Za ostatak albuma okrenut će se više prema vanjskom svijetu i sociopolitičkom angažmanu na koji smo kod nje već navikli. Kratka ali efektna „State House (It’s A Man’s World)“ nastavlja feminističke pozicije zauzete na „In A Poem Unlimited“, ali u potpuno drukčijem instrumentalnom ruhu – cijeli ženski zbor će u gospel stilu britko zapjevati: „It’s a man’s world, we just breed here“, dok će sveopća distorzija dramatično završiti pjesmu. U „The Quiver To The Bomb“ pažnju okreće na zaštitu okoliša, uspoređujući planet Zemlju s djevojčicom kojoj je nanesena bol, u vrlo napetom i anksioznom instrumentalnom okruženju bjesomučno udaranih klavirskih tipki i vrtlogu gitara, trubača i gudača. Klaustrofobična „Red Ford Radio“ zatvara album, kao ultimativni vapaj za osobnom slobodom.

    „Heavy Light“ tako donosi zdravi balans intimnog i privatnog, te univerzalnog i globalnog, s mnogim poveznicama između ta dva naizgled odvojena svijeta koja se u mislima Meg Remy često i preklapaju, čineći ga u tom smislu možda i najosobnijim albumom U.S. Girls dosad. Njena britkost i čvrsti stav ovdje su ponovno sretno upareni s kolektivnim naporima njenog stalno promjenjivog nazovi-benda, s kojim ponovno odlazi u novu glazbenu avanturu, ovoga puta u njihov eklektični indie pop-rock uklapajući brojne elementa soula, funka, R&B-ja, gospela, za ploču koja jednostavno zahtijeva pažnju.

    Muziku podržava