U ritmu reggaea i latina

Sergent Garcia je svoju karijeru započeo još osamdesetih godina, kad je doslovno eksplodirala francuska rock scena, u grupi Ludwig 88, koja je nastala pod njegovim utjecajem. Tada je koristio svoje pravo ime Bruno Garcia i svirao dosta bučan punk rock, s buntovnim i duhovitim tekstovima. Godine 1988. Bruno je izdao ploču s back vokalom grupe, “Berurier Noirs”, te su se nazvali Titi Et Nobru.

Bruno je kao obožavatelj latino muzike, za što su zaslužni njegovi španjolski korjeni, radio i na drugim projektima, kao što su Sound systems gdje je miksao raggamuffin i latino ritmove, što je rezultiralo njegovim pojavljivanjem na reggae kompilaciji “Tchatche Attack” (1996.), s pjesmom “Salsamania”, koja je i prva oficijelna pjesma Sergenta Garcie. Nakon toga je snimio album vlastite produkcije “Viva el Sergento”, na kojem se nalazi 14 pjesama, koje u ‘mješancija’ salse, raggamuffin-a, reggae-a, gdje je vecina pjesama na španjolskom, a ostale na francuskom.

Preokret se desio 1997. godine na festivalu latino glazbe, za koji se Bruno, nakon mjesec dana probe, okružio sa 6 glazbenika i postigao veliki uspjeh, što ga je motiviralo da nastavi dalje. grupa se tada zvala Los Locos del Barrio, sačinjena od miksane pariške scene, s kojom je Bruno Garcia krenuo na jednogodišnju turneju i na više mjesta zabilježio uspjeh. 1999. i 2000. Sergent kreće na još dvije turneje, na kojima je čak posjetio New York i Los Angeles, a 1999. izdaje album “Un Poquito Quema’o” za Virgin Records. U kolovozu 2000. godine odrađuje svoje posljednje koncerte, te 2001. godine završava album nazvan “Sin Fronteras” s kojim pokušava širiti muzičku i kulturalnu toleranciju, te uspješno miješa latino stilove s reggae muzikom, poigravajući se karipskim i afričkim zvukovima.

2003. godine, nakon što je pokrenuo Internet radio, Bruno izdaje album “La Semilla Escondida“, koji je snimljen na Jamajci i Kubi i fuzija je jamajčanskog i latino muzičkog stila. Na albumu gostuju lokalni glazbenici uz Bruninu grupu Sergent Garcia. Album je stvoren da učvrsti most izmedu Jamajke i Kube, ali je također snimanje pružilo Bruni šansu da se vrati korijenima glazbe koja ga je oduvijek oduševljavala, naročito kroz suradnju s jamajčanskim Fire House Crew i lokalnim kubanskim muzičarima.

“La Semilla Escondida” je potpuna mješavina reggae i latino zvuka, za razliku od prva dva albuma, koji su se držali više jednog stila, te je više originalniji, siroviji i autentičniji. Album je vrlo vedar i odražava filozofiju Kubanaca, te je Sergent Garcia stoga uspješnije prošao izvan francuske, gdje je dosad imao najviše fanova. “La Semilla Escondida” je album koji me je oduševio, iako nisam fan latino glazbe, zbog svoje originalnosti i izvrsnog kombiniranja različitih stilova, što je savršeno izvedeno, te poruke: “Nemojte žuriti i živjeti za novac, uživajte u životu, jer vrijeme brzo prolazi”.