U rangu s Dream Theater

Već je albumom “Reverse”, objavljenim 2001. godine, najavljen pravac kojim će se u nastavku karijere kretati ovaj talijanski bend iz Firenze. Do tada primarnom progresivnom metalu, pridodani su ozbiljniji utjecaji powera i heavy metala, što ga je činilo najžešćim njihovim ostvarenjem, kojeg su progresivi skloniji fanovi dosta teško prihvatili. Sličnog izgleda bio je i slijedeći – “Portrait Of The Abyss Within” iz 2004., da bi ovim ostvarenjem definitivno probili sve barijere i predrasude.

Naime, “Neighbourhell” je nevjerojatno žestok, energičan i agresivan album, koji je daleko više power/heavy nego prog, s više nego snažnim utjecajem thrasha. A da je tome tako, otkriva se već u uvodnim riffovima otvarajuće kompozicije “Still Screaming“, a dobrim dijelom i u Terenceovim vokalima slijedećeg naslova “Save Me“.

A kraj sve te beskompromisnosti, našlo se ovdje mjesta i za prepoznatiljivu Eldtritchovu melodičnost prožetu brojnim heavy solažama i urnebesnim power bubnjanjem. Takva se forma može čuti u klasičnoj power heavy stvari “More Than Marylin“, pjesmom s izmjenama baladnog, srednjetempnog i brzog ritma, sa fenomenalnim guitar solom, te u super agresivnim baladama “Zero Man” i “Standing Still“.

Kompaktnost ovog djela uobličava filigranska produkcija, koju je radio gitarista banda, Eugene Simone, uz pomoć pjevača Terencea Hollera. Premda je to jedan od najzahtjevnijih poslova, pretpostavljam da ga uza sve ponuđeno i nije bilo preteško izrealizirati, pogotovo iz razloga što je instrumentalna izvedba savršena, pa nije trebao došminkavati moguće pogreške, što zna biti dosta veliki problem. Ne i ovdje.

Nakon nekoliko preslušavanja ovog albuma, prisjetio sam se Dream Theaterovog “Train Of Though”. Premda mi nije primarni cilj označiti ga kao njegovu kopiju, ne mogu se oteti dojmu da imaju dosta sličnosti, i da su u istom kvalitativnom razredu, i da ima elemenata koji ih spajaju. A kada netko napravi album koji se može usporediti s bilo kojim Dream Theaterovim, teško da on može biti loš.