U međuprostoru alternativnog i mainstreama

S već sedam albuma iza sebe, uključujući i aktualni “Impossible Dream”, Haley Bonar napravila je dovoljno da je se smatra glazbenicom plodne karijere.

No, bitno je da kvantitetu prati i kvaliteta, što je također karakteristično za Haley. Svakim je izdanjem postajala sve bolja, tako da je sedmi album najbolje što je dosad napravila.Iako je odrasla u SAD-u, činjenica da se rodila u Kanadi svakako je zanimljiva jer Haley zvuči dosta ‘kanadski’, odnosno podsjeća na mnoge indie pop i indie rock glazbenike s te scene. Njezin zvuk nije toliko preisproduciran i ne naginje popu, kao što je slučaj u američkih indie rock glazbenika, nego je više folk i alternativan. Specifičnost je Haley Bonar da zvuči tako poznato i tipično, dok se ipak čuje moment distinktivnosti.“Impossible Dream” stilski je dotjeraniji od prethodnih izdanja, svakako zreliji i konceptualno zanimljiviji. Iako je Haley oduvijek naginjala stanovitoj disperziranosti pjesama i šarenilu tema, na ovom je albumu vidljivo ironiziranje takozvanih ‘ženskih tema’, što se vidi već po naslovima pjesama, ali i stihovima, poput “I was impossible when I was beautiful”, “one day there were guys with a knife” ili “your mom is right, she’s always right”. Ujedno je to autoironija jer Haley piše uglavnom u prvom licu i prenosi vlastite doživljaje i iskustva, no opak se lako uživljava u druge pozicije.

Ispoliranost zvuka posebno se osjeti na “Kismet Kill“, koja je dovoljno upečatljiva da bude hit i potencijalno pjesma po kojoj će album biti zapamćen.

Osim navedene numere, “I Can Change” i “Better Than Me” svjedoče zrelost do koje je Haley došla sa svojom glazbom. Obje su tipične indie pop stvari, s pomalo njuvejvovskim štihom, koji zapravo leži u podtekstu albuma i čini već spomenutu distinktivnost.

“Stupid Face”, “Called You Queen” i “Jelaous Girls” najzabavnije su stvari, a “Hometown” i “Skynz” zalaze dublje u autobiografski diskurz.

Haley Bonar s ovim se albumom našla na mnogim listama najboljih izdanja alternativnog popa i indiea, što nije nimalo čudno jer “Impossible Dream” zvuči dovoljno pop da bude zapažen, a opet dovoljno različit da ne bude mainstream.