U budućnosti se nadamo boljim stvarima

Garaže, podrumi, atomska skloništa, sobe, ili bilo što što ima četiri deblja zida već godinama su prepuni našim mladim (nekad i starim) bendovima. No Name i Godine samo su jedni od onih koji su se kretali po porečkoj sceni. Raznorazni logični i nelogični razlozi odustajanja uvijek tjeraju bend da malo zatitra, a u ovom slučaju natjerali su dva benda da zatitraju zajedno. Kombinacija imena dovela je do albuma “Moje riječi” benda God.Name.

Nema neke velike filozofije, jer je svima jasno da se na našoj novogeneracijskoj rock sceni trenutno ljude uspoređuje s Vatrom i Ramirezom. God.Name su samo radi svoje melankolije bliže ovim drugima, iako se prvim singlom “Hollywood” pokušavaju ugurati u one rockerske vode s malo poskakujućeg ritma. Ipak, dosta neuspješno, jer pjevanje u svakom slučaju mora biti opuštenije i malo manje svečano. Nije pomogla ni modulacija glasa u stilu Cher i njene pjesme “Believe”.

No dobro, početak i pjesma “Put” pokazuju sposobnost, malo manje maštovitosti, ali staromodnije gitare i pop-rock refren znaju lijepo zazvučati u tom nekakvom power-balada stilu. Malo klavira i wah sola na gitari se pridružilo na fornoj “Poleti“, a možda i najbolja je “Greške koje ponavljam” sa svojom simpatičnom bas dionicom. Sigurno najveći adut.

Sve skupa nekako je upakirano u neki tužniji stadionski rock s lijepim refrenima, ali svemu povremeno usfali nekakve čvrstine i energije. Vokali su kvalitetni, ali možda se bolje snalaze na lakšim trenucima kao “Jutra” i “Jedan sparan dan krajem mjeseca lipnja“. Upravo ona je zatvorila album, al možda za tako nešto previše zvuči mrtvo i depresivno. No, to nije važno, jer se vidi da se bend možda i najbolje nosi s takvom atmosferom.

Pop rock će uvijek iznjedriti poneki novi bend, jer tu postoji publika koja će uvijek spremno dočekati malo gitara i našeg jezika preko njih. Mislim da se u našim garažama može naći i puno boljih pjesama, ali možda ovo predstavlja neku zlatnu sredinu, nakon koje će God.Name sigurno zapeti još jače, koncertima nam pokazati da vrijede i složiti pjesme koje će zapaliti i mlađu generaciju da se prime sviranja.

Treba nam ovakvih albuma, al nadam se da će u budućnosti biti još bolji.