U bojama plesnog podija

Plesna je muzika napravila korak naprijed. Iako još uvijek ima jednoličnosti u spomenutom žanru, ta vrsta glazbe postaje sve progresivnija, a što je najbitnije-zanimljivija. Tom iskoraku uvelike su doprinijeli australski elektro-pop trojac Cut Copy.

Bend je osnovan 2001. godine u Melburnu, a prvijenac “Bright Like Neon Love” neonsko je svijetlo dana ugledao 2004. Album je zapažen najprije po osvježenju koje je donio plesnoj glazbi kombinitanjem različitih utjecaja i žanrova, od Daft Punka do New Ordera. 2005. godinu provode na turneji s Franz Ferdinandom i Bloc Partyem, a 2007. sa svojim velikim uzorima, spomenutim Daft Punkom.

Svo prikupljeno iskustvo dovelo je do stvaranja novog i zrelijeg albuma “In Ghost Colours” na kojem, prema rječima frontmena Dana Whitforda, prevladava zvuk kakvog su godinama tražili. I istina je da su zvuk, kao i atmosfera na albumu, dobro pogođeni jer su uzeli najbolje što se nudi iz različitih žanrova (od india, rocka, techna i nezaobilaznog zvuka 80-ih) i sve poniješali da bi dobili jedan plesni i, prije svega, zabavan album.

Optimizam i vedrina prevladavaju kompletnim albumom i preslušavajući ga, čovjek se jednostavno mora osjećati pozitivno. Plesni ritam, šarenilo melodija, jednostavne i minimalističke gitarske dionice, rasterečujući tekstovi, sve su to odlike koje krase ovaj album.

Da ih ne bih baš previše ishvalio, sve to lijepo i sjajno zvuči, ali na trenutke može postati i malo zamorno jer najjednostavnija rješenja ne moraju najnužnije biti i najefektnija.

Cut Copy vole miješati stilove, ali ih ne vole mijenjati pa ih nepromjenjene ukomponira u vlastiti stil (samo ime govori, cut/copy). U kompletu i nije tako loše, ali svaka će vas pjesma podsjećati na neku postojeću, što i nije neki kompliment njihovoj kreativnosti.

Tako prva pjesma, “Feel the Love” zvuči poput moderniziranog New Ordera. Slijedi prava plesna “Out There on the Ice“, retro-disco pjesma koja bi zasigurno ponovno rasplesala Johna Travoltu.

Prvi singl “Lights and Music” vjerno dočarava svu kombinatoriku žanrova kojima Cut Copy raspolaže. “Unforgettable Season” tipična je brit-pop pjesma, radiofonična i bez previše sintetičkih zvukova te jedna je od mojih favorita.

Slijedi meni najbolja, “So Haunted” koja zvuči poput naelektriziranih Queens Of The Stone Age, a psihodelična gitara i zarazni refren jednostavno ne dopuštaju da se pjesma brzo zaboravi. Ostatkom albuma uglavnom prevladava atmosfera disco glazbe 80-ih, izdvojio bih jedino još pjesmu “Strangers in the Wind“, koja podsjeća na raniji Depeche Mode, iako bi po meni pjesma bolje zvučala bez bubnjeva.

Iako preslušavanje cijelog albuma može postati malo zamorno (pjesme jesu različite, ali jednolični ritam razvodnjava to njihovo obilježje koje postaje jedva vidljivo) na kraju možete biti zadovoljni ako uzmete u obzir da je ovaj album prvenstveno namijenjen plesu i zabavi, no malo više hrabrosti i eksperimentiranja ne bi bilo suvišno. Dobru zabavu.