Tvornica čvrstog metala

Stahlmann kao predstavnik nove generacije njemačkog NDH (Neue Deutsche Härte) glazbenog pravca i na svojem novom albumu “Adamant” vezuje teške industrial zvukove s metalnim ritmovima, intenzivnim gotičkim melodijama i rammsteinovskim riffovima, osnažujući ih upečatljivim tekstovima i dubokim, snažnim Martovim glasom.

Adamant je grčka riječ kojom su u srednjem vijeku označavali tvrde
supstance poput dijamanata, ostalog dragog kamenja i naročito čvrste
metale.Album je najavljen singlom “Die Welt Verbrennt“, kako mu ime sugerira, himnom apokalipsi Zemlje, temeljenoj na kontrastnoj izmjeni energičnih suigra gitare, bubnjeva i snažnog Martovog pjevanja s njegovim prigušenim recitiranjem uz tišu melodiju klavijatura. Slijedi “Süchtig“, agresivna i brza pjesma napravljena da bude plesni hit. Njome dominira elektronički ritam s prigušenim gitarama, koje potom jače dolaze do izražaja u refrenu pjesme o ovisnosti o drugoj osobi.

Potom je objavljena i “Schwarz“, u biti manje agresivna, a više emotivna pjesma. Riječ je o obradi poznate dječje pjesme “Grün, grün, grün sind alle meine Kleider” u himnu ljubavi gotičke subkulture. Svoj doprinos u njoj dao je i Teufel, pjevač grupe Tanzwut, koja kombinira NDH i folk-rock. Balada “Wenn Der Regen Kommt” još je jedna pjesma komponirana na kontrastu ostvarenom dinamičnom izmjenom akustične i električne gitare i pripadajućim nježnim i snažnim vokalom.

Nešto bržeg tempa donosi “Leuchtfeuer“, koja očekivano govori o trajnoj ljudskoj potrazi za sigurnom lukom u životu, njome dominira zvuk klavijatura i snažan bas, a “Adrenalin” svojom kombinacijom snažnih gitara i elektroničkih dionica tjera na plesni podij mračnih klubova. “Paradies” ima pop početak koji potom ušutkaju gitare, a njima se priključuje hipnotičko pjevanje koje podrazumijeva emotivnu reakciju slušatelja. Tekstualno, riječ je o pozivu na grijeh u raju.

“Der Schmied” govori o osobi koja je ubila osjećaje u sebi i postala čovjek od čelika (Stahlmann, op.a.), stoga je pomalo jeziva, s prepoznatljivim industrial zvukom i kovačkim udarcima. “Dämonin” govori o ženi koju bi u našoj zemlji narodski nazvali ‘kuja’, idealna za koncertni nastup i dizanje atmosfere muškoj publici. Način na koji su stihovi ispunjeni proživljenim osjećajima daje im dopuštenje ženskog dijela publike da se ispušu. “Nackt” i “Tempel der Lust“, koja svojim nazivom podsjeća na “Temple of Love” iako nije njezin cover, pjesme su erotične tematike i zapravo najplići zvučni zapisi na cijelom albumu.

Martov snažan glas ne provlači se kroz dovoljno harmonija, rekla bih da je u pitanju pomalo neiskorišten potencijal. Album ima odličnu produkciju, ali izgubio je dinamiku u odnosu na prethodni “Quecksilber“. Ako iz prijevoda naziva treba odabrati jedno od tri značenja za opis ovog albuma, biram treće, iz Stahlmannove tvornice na svjetlo dana izašao je čvrsti metal.