Tús Nua “Nothing Personal”: Pravi jesenski album

“Horizons” je bio pravo otkriće i osvježenje na domaćoj alternativnoj sceni, pa se čekanje od čak četiri godine čini predugo. Istina, u međuvremenu su izdali tri singla koji su poprilično otkrili identitet albuma, ali kao da je ta glazba prije korone negdje daleko, daleko od nas. Posljednji u nizu “Lights Out”, izdan u lipnju ove godine, baš je podigao razinu uzbuđenja za novi album.

Ako tražimo idealan datum objave ovog albuma, to je svakako jesen kada postaje sve hladnije, a i noći su sve duže. Ovakvu glazbu (dreampop/shoegaze) najviše povezujem s takvim vremenom (znam, problem je u meni), ali upravo ovo vrijeme jest najnezahvalnije za objavu bilokakvih albuma. Vjerojatno 80% svih albuma u godini objavljuje se upravo krajem godine, pa možda album neće dobiti potrebni medijski prostor koji ovaj bend (i album!) svakako zaslužuje.

“Nothing Personal” nastavlja tamo gdje su stale na prethodniku. Istina, došlo je do nekih promjena unutar benda, pa su ubrzo nakon “Horizonsa” postale dvojac, odnosno za live svirke im se pridruživao bubnjar, ali Jordi i Jelena, okosnica benda, nisu se smele i hrabro su krenule u novu priču koristeći slične trikove, ali i mnoge nove. To se ponajprije može osjetiti u laganijim pjesmama na albumu…

“Arrêt, stop” otvara album i to je baš teška i masivna pjesma koja razvaljuje svojim zvukom, a do nje su tri objavljena singla poredani obrnutim redoslijedom objavljivanja. “Lights Out” zvuči baš probojno i hitoidno, pa vjerujem da će mnogima to biti najbolja pjesma s albuma, dok je “Palindrome” (nešto manje)  i “Ride” (nešto više) poprilično dobro slijede.

Upravo primjer singla “Palindrome” osjeća se u dobrom dijelu druge polovice albuma gdje su pjesme nešto laganije, odnosno, više se teži razrađivanju tema, zbog čega su manje britke i melodične. Možda upravo iz tog razloga album nema finu protočnost, ali to ne umanjuje cjelovitost i zaokruženost izdanja.

Album bi odlično funkcionirao da je i čisto instrumentalni jer i ovako to nije daleko od toga. Većina pjesama ima kratke tekstove koji nimalo ne kompliciraju, nego izvrsno surađuju s glazbenim dijelom, posebno jer su vokali u potpunosti izmiksani kao neki dodatni instrument, sanjivo i lijepo, kao da neke vile pjevaju napjeve o problemima koji ih okružuju.

Za kraj, moram priznati da mi ovdje nedostaje faktor iznenađenja kao što je to bio slučaj na prvijencu. Jednostavno, nakon “Horizons” znam da Tús Nua mogu raditi velike stvari, novim izdanjem su to i potvrdile, ali nisu me iznova izule iz cipele kao prvi put. Možda su moja očekivanja bila prevelika, a možda i nisu, ali činjenica jest da “Nothing Personal” svakako ponovno spada u samu elitu ovogodišnjih albuma.