Tugaljiva Carla

“Saint Stranger” dugo je očekivani solo prvijenac Carle Torgerson, glasa i muze The Walkaboutsa, koji nije predstavio standardan odabir pjesama, standardnu produkciju i standardne aranžmane, već je – baš naprotiv – napustio onaj zvuk koji vam prvo padne na pamet pri spominjanju The Walkaboutsa.

Udarni dvojac grupe – Chris Eckman i Carla Torgerson – često su plovili glazbenim vodama izvan matičnog sastava (Eckman je, primjerice, surađivao s Willard Grant Conspiracy i s našim The Bambi Molesters formiravši grupu The Strange, a Torgersonica je uglavnom radila na projektima vezanim uz filmsku, odnosno kazališnu glazbu), no najčešće su, izvan The Walkaboutsa, nastupali kao duet Chris & Carla.

A upravo su davne 1995. Chris & Carla nastupali u Thessalonikiju u Grčkoj (snimivši album “Nights Between Stations”) s nekolicinom vrsnih domaćih glazbenika, od kojih je za daljnji razvoj priče bitan Akis Boyatzis, basist, klavijaturist i koproducent albuma.

Boyatzis je frontman grčkog sastava Sigmatropic, svoju karijeru započeo je 1981. u raznim punk sastavima, no ipak je najpoznatiji po rock ‘n’ roll obradama haiku pjesama nobelovca Georgea Seferisa. I baš je na tom projektu, kasnije naslovljenom kao “Sixteen Haiku And Other Stories” (2001.), svoje mjesto pod Suncem pronašla i Carla Torgerson glazbeno pripomogavši Boyatzisu, istovremeno zapečativši njihovu daljnju suradnju koja se manifestirala albumom “Saint Stranger”.

Album je ime dobio po istoimenoj slici s naslovnice koja se nalazi u manastiru na jednom grčkom otoku, a priča o djevojci iz imućne talijanske obitelji koja se nije htjela udati za odabranika kojeg su joj roditelji namijenili, stoga je pobjegla u Grčku i do kraja života pomagala ljudima. Premda nitko nije znao tko je ona, prije svoje smrti proglašena je svetom.

Na “Saint Stranger” nalazi se 12 pjesama (uz jednu neimenovanu, bonus pjesmu) koje donose zvuk u kojem je Carla oduvijek uživala, a to je onaj međukulturalni: na albumu će se naći primjese gypsy musica, slavenskih napjeva, electronice, psihodelije i melodija američkih tradicionalnih pjesama. Pridodamo li tome i Boyatzisov doprinos, mogli bi reći da je u nekim segmentima stvoren i electro-etno.

Druga stvar karakteristična za Carlu Torgerson jest zvučni kolaž. Svojim radom na filmskoj glazbi pronašla je kako uz raspoloženja vezati određene zvukove, a jedan od načina bio je ne ograničavati se na nužno na instrumente, već upotrebljavajući stvari i zvukove iz stvarnog života kao glazbenu podlogu (primjerice, zveket kovanica, otvaranje i zatvaranje vrata podzemne željeznice), što je najprimjetnije u pjesmi “Dreh Es Um” gdje osnovu ritma jednim dijelom daje zveket ključeva.

“Today Is Tomorrow“, “Another Day“, “Two To Tango“, “Through December” i “Guardian Angels” najbolje oslikavaju mističnost i tjeskobu koja nastaje dolaskom u jedan potpuno strani svijet, melankoliju i jednu vječnu tugu koja je uvijek prisutna dok naslonjeni na lakat zamišljeno gledate kroz prozor autobusa koji vozi nepoznatim krajolicima.