Trojac ispao iz paralelne stvarnosti

    2827

    Queen + Paul Rodgers

    The Cosmos Rocks

    Datum izdanja: 15.09.2008.

    Izdavač: Parlophone / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cosmos Rockin’
    2. Time to Shine
    3. Still Burnin’
    4. Small
    5. Warboys (A Prayer for Peace)
    6. We Believe
    7. Call Me
    8. Voodoo
    9. Some Things That Glitter
    10. C-lebrity”
    11. Through the Night
    12. Say It’s Not True
    13. Surf’s Up… School’s Out!
    14. small reprise

    Vrlo je lako mrziti Rogera Taylora i Briana Maya zbog ovog što rade. Nastavili su djelovati bez preminulog pjevača Freddiea Mercurya i umirovljenog basista Johna Deacona pod imenom Queen.

    Mercury nije bio samo vrhunski pjevač nego i sjajan autor i izvrstan šoumen, a Deacon se, osim sviranjem basa, također isticao kao izvrstan autor, potpisavši evergreene grupe “Another One Bites the Dust”, “You Are My Best Friend” i “I Want to Break Free”.

    U savezu Taylora, Maya i nekadašnjeg pjevača grupe Bad Company Paula Rodgersa nema ništa sporno, ali kad se nazovu Queen + Paul Rodgers, cijela stvar podsjeća na situaciju kada bi, primjerice Paul i Ringo našli zamjenu za preminulog osnivača i počeli projekt nazvan The Beatles + Keith Richards. Ipak, iznenađenja su moguća…

    No ne i na ovom albumu. Kratko i jasno, najupečatljiviji lik u cijeloj priči je Paul Rodgers. Prvo, zato što je sjajan pjevač, a drugo što je svojim djelovanjem usmjerio Maya i Taylora više u vode bluesa, na način kako su to radili sastavi čiji je Rodgers bio član, grupe Free i Bad Company. Možda da se za idući album nazovu Free May Taylor.

    Muziku podržava

    Nekadašnji Queen je bio sastav koji je miješao rock sa svim i svačim: jazzom, operom, discom, funkom, progresivnim rockom, uvijek zvučeći pompozno, teatralno, kičasto, duhovito, pitko, šarmantno, odnosno simpatično blesavo, naravno uz vrhunsku vokalno-instrumentalnu izvedbu i pametna glazbena rješenja koja su učinkovito spajala nespojivo.

    Na albumu “Cosmic Rocks” nema toliko razigranih trenutaka, nego se više ide na ozbiljnost, koja pristaje Paulu Rodgersu, ali ne i nekadašnjoj grupi Queen. Točno je da su, dok je još Freddie bio živ, Queenovci znali zakucati ozbiljne glazbene brojeve, ali nakon svakog takvog bi slijedila neka apsurdna i šašava igrarija koja bi se nevjerojatno uvukla u uho i ne bi se dala iz njega niti da je se ide čupati van vakuumom.

    Međutim, na albumu “Cosmic Rocks” nekako se stiče dojam da je Paul Rodgers angažirao Taylora i Maya da mu pomognu s pločom.

    Nakon što se pomirite s tom činjenicom, možete slušati ovaj CD bez predrasuda… jednom, dvaput, triput… Paul Rodgers izvrsno pjeva, May i Taylor svoj svirački posao rade sjajno.

    Riječi pjesama su tupaste, no dobro, Queenovci nikad nisu bili klasa Boba Dylana pa se to lakše progleda kroz prste.

    Međutim, “Cosmic Rocks” je vrlo obična ploča, onakva kakvu su godinama radili The Rolling Stones: da bude sjajan izgovor za još jednu turneju, kao i za pripadajući live-album. U sat vremena je teško pobrojati pamtljive trenutke, jer slušatelj ne može spavati i brojati u isto vrijeme.

    Bolje od ostalih su možda “Time to Shine” s impresivnom Rodgersovom vokalnom dionicom i “C-lebrity“.

    Rodgers je, kao uostalom i pokojni Mercury, fenomenalan vokal i uistinu je u vrhunskoj izvođačkoj formi. Za takve kažu da mogu otpjevati čak i telefonski imenik, pa će to zvučati zanimljivo. Nažalost, ovaj album zvuči kao otpjevani telefonski imenik. I ne zvuči zanimljivo. Unatoč Rodgersovoj više nego izuzetnoj izvedbi.

    Velik dio albuma “Cosmos Rocks” zvuči iskalkulirano, kao da paze da zvuče rockerski, ozbiljno i duboko, a ozbiljne unutarnje potrebe za tim nigdje, nigdje nema. Balade zvuče kao da ih je pisao Bryan Adams. Ponegdje čujete otprije poznat riff, ritam, melodiju ili stih (“Rock will never die” – ma nemojte!).

    Ovo je idealan album koji može svirati u pozadini koliko hoće, a vi ga možete ignorirati koliko vas volja. I svi sretni.

    Muziku podržava