Trip koji ne želite propustiti

Za svoj novi album, završni dio trilogije koja je počela s briljantnom “Maraqopom” i nastavila se psihodeličnim “Brothers and Sisters of the Eternal Son”, povučeni kantautor iz Seattlea kaže da je poput lošeg tripa tijekom kojeg se upoznaju dvije srodne duše.

“U tom trenutku nema plana. Vi ćete zajedno vidjeti svijet ili ono za što mislite da je svijet. Izaći ćete i iskusiti život. Jednostavno ući u auto, krenuti i uživati u trenutku”…Teško je naći bolje riječi za opisati “Visions Of Us On The Land“, dosad najambicioznije studijsko izdanje koje Jurado potpisuje. Zamislite koktel sastavljen od My Morning Jacketa, King Crimsona, Donovana, Sufjana Stevensa, Bon Ivera, Flaming Lipsa i još koječega. Takvo nešto donosi novi uradak pjevača/tekstopisca koji je od minimalističkog romantičara iz doba albuma “Caught In The Trees” u samo nekoliko godina napredovao do statusa inovatora koji se ne libi koketirati s različitim tehnikama snimanja, kao ni kombinirati nekoliko žanrova u jednoj pjesmi. Ovako opisan, album će vam vjerojatno djelovati kao pretenciozni bućkuriš, no toplo vam preporučam da mu date šansu. Naime, Jurado čak i u svojim najkompleksnijim pjesmama kao što je “Walrus“, gdje se psihodelični rock efektno miješa s jazzom, uspijeva pronaći odličnu melodiju koja je dovoljno jaka da iznese cijelu stvar iznad razine teško prohodnog eksperimenta.

I dok se u nepravilnom ritmu izmjenjuju jednostavne, slikovite folk priče (“Sam And Davy”)i nadrealne himne za napušene (“Mellow Blue Polka Dot”), u jednoj pjesmi Juradov talent eksplodira, a to je “Taqoma“. Blistavi je to primjer onoga što nam je autor u stanju isporučiti u manje od 4 minute glazbe. Od početnog južnjačkog bluesa pjesma se kreće prema psihodeličnom rocku koji u posljednjoj trećini uz distorziranu gitaru i back vokale nalik na indijanske pokliče dobiva epski karakter.

“I know who I was then and I know who I am now” pjeva Jurado u opojnoj baladi “On The Land Blues“, jednoj od boljih pjesama na albumu.

Ovaj daroviti glazbenik definitivno zna svoje mjesto na ovom svijetu, a po pitanju vlastitog stvaralaštva nikad nije bio samopouzdaniji. Iz tog će ga razloga biti posebno zanimljivo pratiti u godinama koje su pred nama.