Trijumfalna demonstracija snage metala

Od albuma “The Hunt”, i dvije godine koje su od tada prošle, postava i izdavač Grand Magusa ostali su nepromijenjeni.

Uzimajući u obzir uspjeh njegovih prethodnika, bendovo sedmo studijsko
djelo potpuno opravdano je imenovano “Triumph And Power”, a osim
samouvjerenosti akumulirane prihvaćanjem i cijenjenjem od strane
kritičara i ljubitelja metala, “Hammer of the North” i “The Hunt” svoj
su doprinos dali i stilskim oblikovanjem.Kostur albuma naslijeđen je iz himničnosti albuma “Hammer of the North”, uz zastupljene, prigodne folk elemente, rijetke, ali efektivne doom injekcije, te samouvjerene, nesputane heavy dionice. Najizraženiju boju prošlog albuma, hard rock, sasvim je pregazio i zamijenio medieval utjecaj, krenuvši od covera albuma, preko njegove kombinacije s folkom pri otvaranju i zatvaranju albuma, specifičnog višeglasja, sve do izražene tematike, čija inspiracija dolazi isključivo s bojnog polja (kao što nazivi pjesama daju naslutiti).

Povratak mračnijoj atmosferi ispraćen je ponosnim, na trenutke uzvišenim vokalnim dionicama, a cjelokupna kulisa dočarana je atmosferičnim zvucima topota konja, kiše, grmljavine (ne samo bubnjarske), čime je ostavljen vjeran i potpun, za Nordijce karakterističan ugođaj. Ugođaj je velikim dijelom oblikovan pouzdanom, stabilnom, za konačan zvuk presudno snažnom ritam sekcijom, pri čemu je bas kroz gotovo cijeli album dubok i distorziran.

Bez obzira je li vokal mračan, dubok i hrapav, ili visok, nalik na bojni poklič, pjesme ne teže apokaliptičnim motivima, nego naginju pozitivi i optimizmu, nerijetko i uz očitu ratničku samouvjerenost (“Dominator“), za što je velikim dijelom zaslužna i korektna produkcija, koja je ugodno ispratila i oblikovala dinamiku JB-ovog glasa. Pribrojimo li svemu punokrvne riffove i odriješite solaže (“The Naked And The Dead“), radi se o instrumentalno potpunom, udžbeničkom djelu, što za kalibar Grand Magusa nipošto ne predstavlja iznenađenje.

Doom je pretežno korišten za građenje pjesama kroz riffove (“Fight“, “Triumph And Power“), uz česte srčane, parajuće vokalne dionice, te konačno oblikovanje kroz zvukove dubokog, distorziranog basa i teških, bojnih bubnjeva (“Holmgang“, “Steel Versus Steel“). Našlo se mjesta i za brze, nabijene stvari (“The Naked And The Dead”), nabijene do te mjere da je teško izdvojiti određeni instrument ili instrumente, što opet potvrđuje spomenutu kvalitetnu produkciju i instrumentalnu potpunost.

Melankolično-sjetni uvod u “Hammer Will Bite” nosi završetak albuma kroz vode skandinavske mitologije; borbu s divovima u kojoj je jedino smrt izvjesna. Sedmominutno mini-epsko djelo omeđeno je medieval dionicama između kojih su se smjestili bolni, ali ponosni vokali, višeglasni, upozoravajući refren, te završna strofna dionica isprepletena dominantnim doomom i pozadinskim folkom, konačno dajući vrhunac naslovnog trijumfa i snage.

Grand Magus je kroz visoko instrumentalizirani i zvukovni bogati “Triumph And Power” još jednom potvrdio vlastitu konstantu, istovremeno pružajući dozu unikatnosti i svježine. Sigurni veterani metala odavno se ne moraju nikome dokazivati, a titulu jednih od nositelja metala mogu s ponosom isticati.