Tri gitare su tri gitare

Novo ime riječke glazbene scene su pop punkeri Kraj programa koji su zapravo spoj članova ranije (manje) poznatih bendova Invert, Tost i Mburns. Udruživanje je uspjelo, album je vani i sasvim je solidno žanrovsko rješenje.

Za početak, moram istaknuti pomalo bizarnu situaciju. Kraj programa sviraju pop punk i imaju čak tri gitare u bendu (uz neizostavne vokal, bas i bubanj) što je mnogo previše za ovakav tip benda gdje na svjetskoj glazbenoj sceni u istom žanru imaju samo jednu gitaru. Ok, time su dobili širinu melodija, ali ne toliku koja bi ‘opravdala’ čak tri gitare.

Sad dolazimo do najbizarnijeg dijela, a to je da su zbog teške ozljede ramena jednog od gitarista morali otkazati neke nastupe, pa dolazimo do pitanja, ako glavni gitarist ne može, što rade ostala dvojica? Šest članova je stvarno previše za ovakav bend…Oprostite na ovakvom uvodu, ali to sam morao reći jer ne shvaćam toliku grupaciju u bendu koji pokušava zvučati kao Green Day, Blink-182, The Offspring iz najboljih dana uz jaku dozu modernih dječjih bendova kao što su Paramore. Okvir je postavljen već s uvodnim pjesmama i od početka do kraja Kraj programa pili po istom ili vrlo sličnom terenu gdje postoje mala odstupanja, osim ako ne odu u baladne vode.

Sve to zvuči vrlo komercijalno i moćno, reklo bi se pravo ’emtivijevski’ od prije dekade, dvije, ali kako MTV više ne pušta glazbu, već sve drugo, tako su se i vremena promijenila, pa su i ranije spomenuti bendovi odrasli i krenuli novim glazbenim putevima, iako su se neki, poput Green Daya, vratili na početak i ponovno ispucali odlične albume pop punk usmjerenja.

Slušajući istoimeni album lako se može zaključiti da Kraj programa nisu dosadni kao loši Simple Plan ili Good Charlotte, ali nisu ni toliko dobri kao najveći uzori. Tu bih istakao pomalo naivne tekstove (najgori primjer je “Sami na planeti”) koji su u cijelosti čak i solidni, ako su ciljana publika srednjoškolci i mlađi što se najviše može iščitati iz samih naslova pjesama gdje mnogo toga nedostaje ili se prekida.

Na albumu postoje dva tipa pjesama, jedan je klasičan pop punk, a drugi su balade. U svakom tipu pjesme jako nalikuju jedna na drugu, pa tako kad slušamo na random sistemu samo klasičan pop punk teško možemo razaznati jesmo li ju već čuli ili nismo još, a vrlo slično je i s baladnim dijelom… Šteta, ali sigurno će ipak imati prođe kod mlađe i nezahtjevnije publike.

Ranije sam se žestoko obrušio na tri gitare, pa je krajnje vrijeme da dam i nekoliko pohvala bendu, prvenstveno odličnoj vokalistici Đini koja je jedna od najjačih karika benda, te vrlo komercijalnom zvuku zbog kojeg možemo ustvrditi da je KinoKlub dobio jako dobru konkurenciju koja će ih natjerati (bar se nadam) da brzo izdaju novi album, pa da pop punk (uz nekoliko zrelijih bendova) ponovno zaživi, barem unutar granica Hrvatske.

“Kraj programa” album je koji se vrlo lako može ispromovirati zbog niza vrlo radiofoničnih pjesama, a upravo to se i traži pred ljeto, da se svira nešto neopterećujuće i zabavno, a baš takvi su Kraj programa. Do sljedećeg albuma imaju dovoljno mjesta za napredak, pa se nadam da će sljedeći biti bolji i raznolikiji od ovog, ali tri gitare su tri gitare…