Trebao je ispasti rockerski album…

    3170

    Oasis

    Dig Out Your Soul

    Datum izdanja: 06.10.2008.

    Izdavač: Sony BMG / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bag It Up
    2. Turning
    3. Waiting For The Rapture
    4. Shock Of The Lightning
    5. I’m Outta Time
    6. Get Off Your High Horse Lady
    7. Falling Down
    8. To Be Where There’s Life
    9. Ain’t Got Nothin’
    10. Nature Of Reality
    11. Soldier On

    Nakon njihovih početaka kada su ih svi voljeli, bili mladi ili stari, danas je situacija mnogo drugačija, mnogo nepovoljnija za njih, jer je neprikosnovena slava otišla, a postoji sve veći broj mrzitelja benda Oasis za što su krivi slabi albumi i (pre)česta preseravanja putem medija braće Gallagher.

    Nije bitno da li se nalazite u prvoj kategoriji u kojoj ih još beskrajno volite ili u ovoj drugoj grupi ‘mrzitelja’, morate priznati da su Oasis veliki bend, jedan od najvećih (ako ne i najveći) britanski bend ’90-ih. Na njihovu sreću, imali su i oponente, u vidu Blura kojeg su komercijalno pokosili pa su mediji imali ponovno jedan veliki rivalitet poput onog iz ’60-ih u vidu The Beatlesa i The Rolling Stonesa.

    Kao što sam već rekao, zlatne godine za Oasis su bile ’90-e kada su imali dva odlična albuma “Definitely Maybe” (najprodavaniji debi-album u prvom tjednu prodaje u Britaniji do pojave Arctic Monkeysa) i “(What’s the Story) Morning Glory?” s nizom bezvremenskih hitova.

    Pad je počeo s “Be Here Now” kojeg su kritičari odmah sasjekli, da bi novi milenij donio niz prosječnih albuma s nekoliko istaknutih singlova, očito mnogo premalo u odnosu na početke.

    Muziku podržava

    Vjerojatno najiritantnije face u glazbenom showbizu su Noel i Liam Gallagher jer nema teme u koje oni ne guraju svoj nos i imaju neko mišljenje, makar ono bilo i sasvim glupo. Najviše se komentiranja drugih zahuktavaju prije izlaska albuma, pa otud i njihova česta pojavljivanja u medijima ove godine, makar je očito da ih više niti mediji ne šmekaju previše jer su mnogo manje zastupljeni nego inače u ‘ovo vrijeme’.

    Prve najave o novom albumu Oasisa bile su veoma kontradiktorne, jedni su pričali da će staviti još više orkestracija na album, a drugi da će zvuk ogoliti do krajnjih granica. Bliže istini je ova druga tvrdnja, makar sam ja to shvatio da će biti više u stilu pjesme “Mucky Fingers” s prošlog albuma, ali ipak nije tako.

    I dalje je ostao jedan karakterističan milozvučan i radiofoničan sound kojeg Oasis gaji već 15-ak godina.

    Najveća mana albuma je što su pjesme dosta ravne, monotone, bez nekog pretjeranog bljeska, bez neke ‘nepodnošljive’ buke, bez jakog hit singla koji bi povukao cijeli album, s premalo energije i želje za nečim novim, s klišeiziranim melodijama i muzikom…

    U principu, sve više me podsjećaju na jedne slične stare rockere koji i dalje pune stadione, makar nemaju dobrih pjesama u zadnjih tridesetak godina… Naravno, govorim o The Rolling Stonesima, a bitna je razlika što je Oasis ipak ograničen samo na Otok gdje su već i počele lovorike na “Dig Out Your Soul“.

    Izbacivanjem orkestracija, bend je dobio na rockerskijem zvuku, ali i samim time izgubio njegovu stadionsku dimenziju. S “Dig Out Your Soul” će se teško koja skladba pamtiti poput “Supersonic”, “Wonderwall” ili “Don’t Look Back in Anger”, ali album ispunjava svoju svrhu, to je svjež materijal neophodan za veliku svjetsku turneju, a očekuje se da bi ona mogla biti jedna od najvećih i najunosnijih što se Oasisa tiče.

    Nedavno su, od strane Noela, najavljeni solo albumi svih članova benda, pa tako u povremenim trenucima i zvuči sam album, kao neka test proba za samostalni rad. Tog sam dojma iz razloga jer je izgleda potpuno nebitno tko je napisao pjesmu, budući da su sve vrlo slične i ujednačene, bez nekih značajnijih amplituda. Ali krenimo redom s pregledom pjesama.

    Uvodna “Bag It Up” bi se uklopila na bilo koji prethodni album, budući da je prava rockerska s dozom psihodelije uz karakteristični stil Oasisa kada potegnu k nešto žešćem zvuku, dok je već sljedeća “The Turning” totalno bezlična atmosferična piano balada s velikim refrenom u kojoj Liam zvuči kao da se utapa u beskrajno dubokom moru.

    Waiting for the Rapture” ima odličan uvod, opaki riff i tutanj bubnja, ali Noelov cvileći vokal u refrenu je maksimalno unakazi, najavni singl “The Shock of the Lightning” je najbliže onom što može postati hit, dok se s baladom “I’m Outta Time” Liam pokazuje u svijetlu vrsnog autora kojem ne bi bilo loše da složi vlastiti album, budući da su baš njegove pjesme na zadnjim Oasisovim albumima bile pravo iznenađenje i osvježenje (u prvom redu mislim na “Songbird” i “Little James”).

    Bubanj, riff, pljesak i Noelov vokal vode “(Get Off Your) High Horse Lady“, slijedi ju jedna od najlošijih “Falling Down” koja bi mnogo bolje zvučala da su ju ‘obradili’ The Verve, a u sličnim psihodeličnim tonovima se nastavlja i u “To Be Where There’s Life“.

    Jedna od pjesama koja je procurila na net početkom godine bila je “Ain’t Got Nothin’“, a u njoj Oasis zvuči kao pravi rock bend, dok se do kraja albuma po ničemu ne ističu “The Nature of Reality” i “Soldier On“.

    Moram priznati da sam kao klinac obožavao Oasis, posebno radi prva dva albuma koji su mi i danas među najdražim albumima uopće. Ostatak njihove diskografije gledam kao prosječnu, s tri solidna albuma koje su podigli izvrsni singlovi, te jednim vrlo slabašnim “Standing on the Shoulder of Giants” iz 2000.

    “Dig Out Your Soul” smatram kao jedno od najslabijih ostvarenja benda kojeg ne mogu izdići nikakvi hit singlovi jer ih nema ili ih barem ja ne vidim.

    Kao dugogodišnjem fanu, uopće mi se ne sviđa ovakav psihodeličan rock zvuk u kojem nema ‘niti krvi, niti mesa’, već samo monotonija sa zavijanjem umjesto pjevanja. Nekad je Liamova interpretacija mnogo bolje surađivala s glazbom nego sada, a to je bilo i vrijeme kada je Oasis (moram pisati Oasis, budući da u posljednje vrijeme svi pišu pjesme, a ne samo Noel) skladao mnogo bolje i upečatljivije pjesme.

    Velika svjetska turneja im je počela vrlo burno, budući da je Noel napadnut za vrijeme koncerta, ali ih to ne sprečava u daljnjem osvajanju velikih dvorana i stadiona.

    Znaju oni kako se svaki incident može pretvoriti u dodatni marketing, a to im i treba jer je album “Dig Out Your Soul” razočaravajući i slab, barem po mojem mišljenju. Istina je da nakon nekoliko preslušavanja sve bolje legle, ali još uvijek to nije to…

    Muziku podržava