Enslaved
RIITIIR
Datum izdanja: 28.09.2012.
Izdavač: Nuclear Blast / Maldoror
Žanr: Black Metal, Progressive Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Jedna od stvari na koju smo navikli kod Enslaveda jest da nas nikada ne ostavlja da predugo čekamo na novo izdanje.
Unazad gotovo dva desetljeća albume je izbacivao uglavnom u pravilnim, jednogodišnjim do dvogodišnjim intervalima, pa nas je tako i sada, dvije godine od izlaska “Axioma Ethica Odini”, dočekao “RIITIIR“. U međuvremenu, bend je objavio dva EP-a, “The Sleeping Gods” i “Thorn”, oba prošle godine, dajući do znanja da je nazočan, te promijenio izdavačku kuću. Ono što se moglo zamijetiti intenzivna je PR kampanja uoči izlaska albuma, koju je potencirao prelazak u tabor Nuclear Blasta, što je bio logičan korak za bend ovakvog kalibra.
Ekipa iz Haugesunda već je u svojim najranijim danima odskakala od ostatka norveške black metal scene, a s vremenom je i nadrasla okvire tog subžanra, kako u glazbenom, tako i u tekstualno-tematskom smislu. Ne kalkulirajući previše, inspiraciju nije tražila predaleko, oslonila se zapravo na ono najbliže sebi, a to je bilo bogato kulturno i prirodno naslijeđe zemlje u kojoj žive.
“RIITIIR” sadrži sve odlike samog benda, ono je osebujno i nekonvencionalno izdanje koje zahtijeva apsolutnu slušateljevu posvećenost, no prije svega i strpljenje. Riječ je o iznimno kompleksnom albumu koji traje preko sat vremena i na kojem se nalaze neke od najdužih pjesama koje je Enslaved napisao.
“Thoughts Like Hammers” nas svojim naprasnim startom odmah bespoštedno ‘grabi’ za vrat (uši?) i narednih devet minuta ne pušta iz svog stiska. Ona je zapravo dobar primjer onoga što se nalazi na albumu, a to je pregršt melodičnih gitarskih dionica i izvrsnih solaža, jako zarazni refreni koji se naprosto uvlače pod kožu, no prvenstveno, posebna atmosfera i ambijent koji pojedine pjesme stvaraju.
Uz nju se mogu izdvojiti “Death in the Eyes of Dawn” i “Roots of the Mountain” kao najdojmljivije i najpamtljivije izvedbe. Osim što ćete je s drugim refrenom već početi pjevati, kroz pozadinu “Death in the Eyes of Dawn” provlači se dream-pop-synth, a završava nenametljivim akustičnim komadom. S druge strane, “Roots of the Mountain”, iako počinje udarno, s minutama se pretvara u svojevrsnu himničnu epopeju, koja na jednako neočekivan način priču zaključuje sanjivim outrom.
Ono što se svakako mora naglasiti, a nekako i najviše dolazi do izražaja u tri spomenute pjesme, jesu vokalne melodije koje su dovedene do savršenstva. Uz kompleksne aranžmane pjesama, stječe se dojam kako je isprepletanje Grutleovih growlova i Larsenovih clean vokala, odnosno kontrasta među njima, također jedan od gradivnih elemenata na koje se struktura pjesama oslanja. Larsen je, osim iznimnih vokala, album obogatio i zanimljivim klavijaturskim rješenjima, više ili manje izraženim, ponegdje s nešto elektronike, no sve je odmjereno dozirano i savršeno se uklapa u same pjesme.
Jedna od takvih je “Storm of Memories“, s mjestimičnim stoner rock prizvukom, na kojoj se mogu čuti spacey efekti, ili “Forsaken“, koja obiluje krautrock detaljima. Potonja je ujedno i najduža stvar na albumu, koja se sa svojim disonantnim klavirskim introm i melankoličnim ambijentom pokazala kao pametan odabir za zaključivanje albuma.
Nadalje možemo izdvojiti naslovnu pjesmu “RIITIIR” koja je obilježena repetitivnim riffovima i mantrajućim vokalnim dionicama koje evociraju nadahnuti ritualni ambijent. Činjenicu da ovaj album obiluje nebrojenim iznenađenjima potvrđuje i “Materal“, čiji uvodni vokali neodoljivo reminisciraju na grunge, gotovo staleyevsku vibru, ali ovdje pomiješanu sa šamanističkim bubnjevima
Enslaved zvuči valjda najbolje do sada, a kompozicije, u kojima ne zazire od eksperimentiranja ni s psihodelijom ni klasičnim prog-rockom, kao da nam daju do znanja da su momci itekako svjesni položaja u kojem se nalaze, onog u kojem se zapravo mogu kompletno opustiti i raditi upravo ono što ih je volja. “RIITIIR” odiše iznimno organskim zvukom, na izvrsnu se produkciju riječi ne moraju ni trošiti, albumu se jednostavno treba prepustiti. Slušatelj se možda u početku neće moći oteti dojmu da su neke stvari možda prerazvučene, da album, unatoč svoj melodioznosti zbog raznolikih dijelova i neočekivanih prijelaza djeluje natrpano i, usudim se reći, naporno. No jednostavno mu treba dati vremena da ‘legne’.
Palindrom u naslovu albuma bend tumači kao mistične obrasce, rituale koji su univerzalni i svojstveni svakome čovjeku, bez obzira na vremenski ili geografski odmak. Na taj način možemo i sam “RIITIIR” promatrati kao magične himne onom arhetipskom, koje ujedinjuje ljudsku svijest.
Tekst: Kristina Grubišić