Transatlantic ponovno leti

Prije točno 10 godina u New Yorku su se za potrebe snimanja jednokratnog projekta (albuma “SMPT” izdanog 2000. godine) okupili vrsni glazbenici iz raznih bendova sličnog izričaja (Neal Morse / vokal, klavijature, gitare – tada još uvijek Spock’s Beard; Mike Portnoy / bubnjevi, vokal – Dream Theater; Roine Stolt / vokal, gitare, udaraljke -The Flower Kings; Pete Trewavas / bas, vokal – Marillion).

Po izdavanju istoga uslijedile su promotivne svirke i projekt je prerastao u stvarnu, formalnu progressive supergrupu koja je do 2003. izdala još jedan studijski album (“Bridge Across Forever”, 2001.), te kao dokument brojnih svirki i dva koncertna izdanja (“Live In America”; 2001. i “Live In Europe”, 2003.).

Od te 2003. prestali su sa svim aktivnostima pod navedenim imenom i uz sve obaveze u matičnim sastavima, ostalim projektima i solo karijerama činilo se da je to bilo sve od ove odlične skupine. Ipak, u travnju 2009. sramežljivo je objavljena vijest da se u istom sastavu ponovno okupljaju u Nashvilleu na početku snimanju novoga albuma.

I evo, novi album je pred nama, a rezultat je više nego zadovoljavajući. Kao i većina izdanja izdavačke kuće InsideOut Music i ovo je izašlo u tri različite verzije: od jednostrukog CD-a do luksuznog trodijelnog CD+DVD seta. Mi smo preslušali ono srednje bogato izdanje – dvostruki CD s bonusom vlastitih pjesmama i obrada.

“The Whirlwind” je skoro 78 minuta duga konceptualna priča podijeljena na 12 ‘odlomaka’. Već od samog intra s dugim instrumentalom u “Overture / Whirlwind” dobivamo sve što smo od njih i do sada navikli. To podrazumijeva razigrane, duge, složene kompozicije prepune vrsnih progresivnih zvukova klavijatura i gitara potpomognutih točnom, preciznom i čvrstom ritam sekcijom koja nepogrešivo uokviruje svaku melodiju i zadržava je unutar, na početku primjetno zadanih i zamišljenih granica. Da nije tako, tko zna gdje bi svaka od kompozicija kroz studijsku razradu, instrumentalna nadmetanja i improvizaciju završila i u što bi se pretvorila.

Nastavak s “The Wind Blew Them All Away” odmah od starta prikazuje bend u pravom elementu i punoj formi. U početku lagana tema se postupno razvija u čvrst, klasičan gitarsko-rokerski pogodak. Sva četiri člana sastava tijekom cijele ploče otkrivaju već dobro poznatu svu virtuoznost koja ih dugi niz godina smješta u sam vrh instrumentalista svojih kategorija.

Treće poglavlje “On The Prowl” već skreće u jazzy ulicu s dodatno naglašenom ritam-sekcijom i temelji se većinom na klavijaturama, a takav koncept prisutan je kroz ostale dijelove i do kraja albuma.

Dalje se redom kroz pitak niz redaju: “A Man Can Feel” atmosferična skladba, dodatno mračna i pesimistička; “Out Of The Night” temeljena na višeglasnim melodičnim refrenima uz povremene akustične dijelove; “Rose Colored Glasses” s akustičnim mirnijim početkom koji se potom pretvara u duel gitare i klavijatura uz ukupnu ponovnu dosta tmurnu atmosferu; “Evermore” koja ‘poduplanim’ vokalom i čvrstinom te strukturom najviše podsjeća na Flower Kings; “Set Us Free” sadrži u početku naznake blues upliva, kasnije klasičan Transatlantic melodična refrena; “Lay Down Your Life” dominirajuća ponavljajuća fraza s heavy vokalom; “Pieces Of Heaven” kratak, efektan instrumentalni predah kao poveznica susjednih odlomaka i “Is It Really Happening?” pjesma pinkfloydovske atmosfere s efektnim dugim, sprinterskim završetkom. Kraj The Whirlwind priče prikladno se završava zaključnom “Dancing With Eternal Glory / Whirlwind” temom, svojevrsnim flashbackom svega što smo čuli do tada.

Morse i Stolt se tijekom cijelog albuma izmjenjuju na glavnim vokalima te i tako obogaćuju zvukovno svaku skladbu ne dopuštajući ni minimalno zadiranje do sfere dosade što je moguć slučaj u sličnim glazbenim žanrovima kroz koje se pojedini autori uslijed svoje pretencioznosti i dužine pjesama znaju izgubiti.

Tekstovi su slične tematike kao i prijašnji, protkani vjerom i religiozno usmjereni k analizama i promišljanjima smisla življenja i otuđenju kojima je u posljednje vrijeme uglavnom Neal Morse posvećen i kroz solo radove.

Bonus CD također je korektno i vrijedno izdanje, a donosi nam još četiri prepoznatljive autorske pjesme, ali po svemu znatno drugačije od osnovnog dijela albuma od kojih se “Spinning” nameće kao najkompletnija. Iako ne predstavlja sasvim onaj pravi Transatlantic zvuk, navedena pjesma svojom bi radiofoničnošću možda nekako najviše odgovarala široj publici koja nije upoznata sa opusom ovog benda.

Od obrada se ističu “A Salty Dog” koja ostavlja dojam najkonkretnije izvedene i razrađene te original (Procol Harum) obogaćuje specifičnim zvukovljem čineći ga prepoznatljivim i mogućim dijelom budućih set lista živih nastupa Transatlantica. Ukoliko pokušate nabaviti “The Whirlwind” album, ako je moguće svakako neka to bude ovo dvostruko izdanje.

Na kraju, ukupan dojam koji poslije više preslušavanja ovaj CD ostavlja iznenađujuće je povoljan i žal za propuštenih šest godina mogućeg zajedničkog djelovanja tijekom mirovanja čini još i većim nego prije ovog odličnog izdanja.
Kao što gore u naslovu već stoji, s novim albumom Transatlantic ponovno leti. Visoko.

tekst: Robert Trošelj