Tragovima Marvina Gayea

Prošlu jesen na tržište je stigao novi glazbeni uradak američkog pjevača Robina Thickea koji donosi još jednu modernu porciju r’n’b-a i soula kroz dvanaest pjesama, a sve je okupljeno pod imenom “Something Else“.

U nešto manje od deset godina koliko je na sceni, Thicke je napravio dosta zavidnu karijeru. Započeo je s relativno slabo prihvaćenim albumom “Cherry Blue Skies” iz 2002. koji je godinu dana kasnije reizdan s dodatkom dvije pjesme, a 2004. mu slijedi ‘izbacivanje u orbitu’ zbog suradnje s Usherom na njegovom albumu “Confessions” za kojeg je čak dobio i Grammy.

Kako to obično biva, kad te krene onda te krene, pa je drugi album “The Evolution of Robin Thicke” bio pun pogodak, posebno na domaćem terenu, te je nova zvijezda rođena. Taj album je bio nominiran za mnoge nagrade, međutim većina njih mu je izmakla, ali se može pohvaliti s prestižnim Soul Trainom.

Kako su prošle dvije godine od spomenutog albuma, vrijeme je bilo da Thicke složi novi naramak pjesama i objavi ih, da slučajno ne bi otišao u brzi zaborav.

“Something Else” je klasičan album crnačke glazbe, iako ga je napravio bijelac, jer su na njemu pretežito soul i r’n’b pjesme kakvima nas je zabavljao ponajviše Marvin Gaye i njemu slični stari maheri zanata.

Od novijih izvođača, Thicke je najbliži Sealu, samo što njegove podloge više teže r’n’b-u, a potom i Samu Sparru, ali s manje dance ritmova, dok bi se mogle povući i paralele s Justinom Timberlakeom u njegovim laganijim momentima.

Vokalno, Thicke zvuči vrlo karakteristično, a opet vrlo obično. Često pjeva vrlo visoko i falsetirano što često zna biti pogubno za uši, pa se u tom pogledu opet može usporediti s Justinom. U većini skladbi, takav izražaj je ipak vrlo usuglašen s melodijama, pa i nije toliko strašno kako se čini na prvi pogled.

Veći dio albuma je napravljen po klasičnoj formuli u kojoj dominiraju laganije glazbene podloge uz vokalnu interpretaciju Robina Thickea. Od takvih pjesama svakako se ponajviše ističu vrlo bogato orkestrirana “Magic” i piano balada “The Sweetest Love” zbog čega su i izabrane za dosadašnje singlove.

Od ostatka materijala, mora se istaknuti pjesma “Hard On My Love” budući da je gotovo sasvim rockerska, nešto u retro stilu kao što svira Lenny Kravitz, a favorita ima još nekoliko, ponajviše sa skladbama “Loverman” koja ima odličan uvod i “Shadow Of Doubt” koja ima iznimni ritam i vrlo je vesele atmosfere makar sam tekst i nije u tom tonu.

Ovaj album je solidno ostvarenje jednog tipičnog američkog pjevača koji ne pokušava unijeti ništa novo u standardni zvuk, već radije ‘kuha’ sve po starom i dobro prokušanom receptu. U tom pogledu, ništa nije promašio jer svih 12 skladbi su zarazni i pamtljivi komadi, ali, po mojem mišljenju, samo za jednu sezonu jer ne vjerujem da ijedna pjesma može postati neki klasik kakve su iza sebe ostavili njegovi idoli.

Bez nekog pretjeranog odsklizavanja u ‘ljiga’ pop vode (makar je nekoliko puta bio jako blizu), “Something Else” mogu proglasiti simpatičnim ostvarenjem i dobrim nastavkom na prethodni “The Evolution Of Robin Thicke”, iako je sve moglo biti dinamičnije i bolje, prvenstveno da se još kojom nešto bržom pjesmom podigao ritam albuma.