Tradicija i kvaliteta – formula za bolje sutra

Bečki Novogodišnji koncert (njem.Das Neujahrskonzert der Wiener Philharmoniker) je tradicionalni koncert klasične glazbe koji se održava 1. siječnja svake godine u Beču. Koncert, koji u čuvenoj Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina izvodi orkestar Bečke filharmonije, izravno prenose televizijske postaje iz više od pedeset zemalja širom svijeta, što ga čini jednim od najpopularnijih događaja klasične glazbe u svijetu.

Povijest ovog koncerta seže u daleku 1939. godinu kada je 31. prosinca, u okupiranom Beču, prvim koncertom dirigirao Clemens Krauss, želeći publici predstaviti stvaralaštvo obitelji Strauss. Dvije godine poslije isti je, osim 31.12., održan i 1. siječnja i otada se održava svake godine u tim terminima.

U međuvremenu je tradicionalna postala i javna proba 30. prosinca, tako da se bečki Novogodišnji koncert zapravo izvodi čak tri puta: 30. i 31. prosinca te onaj najbitniji -1. siječnja. Krauss i Josef Krisp dirigirali su Novogodišnjim koncertom prvih petnaest godina, nakon čega je tu dužnost do 1979. godine preuzeo Willy Boskovsky, a potom i Lorin Maazel.Od 1980.

Bečka filharmonija pred sebe dovodi najpoznatije svjetske dirigente. Dirigentsku palicu su tako preuzeli veliki Herbert von Karajan, Claudio Abbado, Carlos Kleiber, Zubin Mehta, Riccardo Muti, Nikolaus Harnoncourt, Seiji Ozawa i Marris Jansons.

Nijedan dirigent nije na Bečke filharmoničare imao toliki utjecaj niti je ostvario takvu povezanost kao što je to uspjelo Zubinu Mehti. ‘Veliki Indijac koji spaja svjetove‘ po četvrti je put ravnao Novogodišnjim koncertom. “Prvi sam puta bio veoma uzbuđen”, prisjeća se Mehta, jedan od rijetkih počasnih članova Bečke filharmonije.

Za ovogodišnji koncert izabrao je kako uvijek izvođena djela, tako i novine poput valcera “Wo die Zitronen blüh’n”.

U skladu s tradicijom i na ovom je koncertu središnje mjesto u programu pripalo djelima obitelji Strauss, uz koja se svake godine postavlja i težište na nekoliko djela odabranog kompozitora (također brzog i optimističnog karaktera). Tako je uz uobičajeni program valcera, polki, marševa i drugih kompozicija porodice Strauss, ove godine izvedeno i par djela Jozefa Hellmesbergera povodom stogodišnjice njegove smrti.

Zlatnu koncertnu dvoranu Bečkog muzičkog društva (Muzikverein) za priliku Novogodišnjeg koncerta ukrašavaju obilni cvjetni aranžmani koje bečki cvjećari sastavljaju od cvijeća koje je od 1980. godine tradicionalni poklon talijanskog grada Sanrema. Od 1991. godine, za režiju bečkog Novogodišnjeg koncerta zadužen je engleski režiser Brian Large.

U prvom dijelu koncerta izveden je marš “Živio!” Johanna Straussa ml., zatim valcer “Flattergeister” (“Lepršavi duh”) i “Moulinet-Polka” Josefa Straussa. Josef Hellmesberger u prvom je dijelu predstavljen skladbom “Elfenreigen” (“Ples patuljaka”) nakon čega je uslijedio poznati valcer Josefa Straussa “Delirien” i naposlijetku “Einzugs-Galopp” Johanna Straussa oca.

Drugi dio koncerta započeo je uvertirom za operetu “Waldmeister” (“Gospodar šume”) Johanna Strussa mlađeg. Iz opusa familije Strauss još su izvedene “Irenen-Polka” (“Irenina polka”) Josefa Straussa, potom valcer kojeg je Mehta odabrao posebno za ovu prigodu – “Wo die Zitronen blüh’n” (“Kada limun cvjeta”) Johanna Straussa ml. kao i brza polka (‘Polka schnell’) prigodnog naziva “Ohne Bremse” (“Bez kočnica”) Eduarda Straussa, najmlađeg brata poznate obitelji.

Na repertoaru su se našli i “Stadt und Land” (“Grad i selo”) Johanna Straussa ml., “Matrosen-Polka” i “Dynamiden” Josefa Straussa te dvije skladbe Johanna mlađeg – “Erinnerungen an Ernst” (Karneval u Beču”) i “Furioso-Galopp”, kojima je završio službeni dio programa.

I ove je godine nakon službenog dijela koncerta uslijedio snažno ritualizirani dodatak od tri bisa. Prvi bis je brza polka po izboru dirigenta, koji prije izvođenja publici u dvorani mora navesti ime skladatelja i naziv djela. Mehtin izbor ove godine bio je “Leichtfüssig” (‘Polka schnell’) Josepha Hellmesbergera mlađeg. Drugi je čuveni valcer “An der schönen blauen Donau” (“Na lijepom plavom Dunavu”) Johanna Straussa ml., čijih prvih nekoliko taktova publika tradicionalno prekida pljeskom.

Tada se dirigent obraća gledateljima u dvorani i širom svijeta, prvo kratkom prigodnom porukom, a potom im skupa s filharmoničarima uglas poželi sretnu Novu godinu (Prosit Neujahr!). Nakon izvođenja čuvenog valcera, filharmoničari su završili koncert svirajući “Radetzky-Marsch“, izuzetno poznato, brzo i veselo djelo tijekom kojeg se dirigent u jednom trenutku okreće i ‘dirigira’ publici koja ritmičnim pljeskanjem sudjeluje u izvođenju.

Osim kocertnog dijela, DVD izdanje Novogodišnjeg koncerta 2007. uključuje i filmske sekvence baletnih verzija valcera “Dynamiden” i “An der schönen, blauen Donau” u izvedbi solista Baleta Bečke državne opere i Bečke narodne opere. Iste su prikazane u televizijskom prijenosu. Uz DVD, izdana je i audio verzija događaja na dva CD-a.

Bečki filharmoničari, pod vodstvom Zubina Mehte, i ove su godine publici ponudili interpretacije kojima se po običaju ne može ništa zamjeriti te tako na najbolji mogući način promovirali austrijsku glazbenu ostavštinu. Muzički program je u isto vrijeme živahan i nostalgičan, a na početku Nove godine njegove razigrane kompozicije probudile su optimizam i zadovoljstvo.