Goluban feat. Starešinić: Poseban kolačić za posebne glazbene sladokusce

Ovako nešto nećete čuti tako skoro. Usna harmonika udružena synthesizerima, raznim klavijaturama i vocoderom i inače nije česta kombinacija, a kad skupa sviraju Tomislav Goluban i Toni Starešinić, definitivno se ne može očekivati konfekcijski proizvod. Ovo je tek demonstracija autorskih silnica dvojice beskrajno talentiranih muzičara kojima je to bilo zanimljivo ispitivanje novog terena.

Goluban je uz Starešinićevu pomoć kreirao interesantan odnos između svojih melodijskih figura i Starešinićeve glazbene pozadine. Obojica sviraju ono u čemu su jaki, Goluban drma svoje blueserske akcente, dok Starešinić vuče prema kraut rocku, elektronici i eksperimentu (uvjetno rečeno). Suradnja funkcionira uglavnom dobro, Golubanove dionice na harmonici su vrlo pijevne, što povlači pitanje na temu ŠBB KBB, što bi bilo da je treća osoba pristupila ovom umjetničkom projektu, primjerice Željka Veverec, koja je vrsna pjevačica i tekstopisac.

Možda bi se dobio nekakav electro-blues a la Depeche Mode, tko zna. Od svih kompozicija, najviše pažnje privlači najveselija “Till the End of Space and Time”, a ostale kompozicije variraju u stupnju kvalitete i dovršenosti. No dobro, tko mari, teško je naći referentni okvir za ovakvu konfiguraciju muzičara. Album zatvara obrada iz Morriconeovog repertoara “A Man With Harmonica”.

Spisak gostiju je redom all-star postava – Vava iz Laufera, Nebojša Buhin, Robert Bašić, Mike Sponza (razne gitare), Zvonimir Bajević (truba), Robert Polga (saksofon) i Mario Šincek (trombon) te Igor Vugrek (bubanj) i Damjan Grbac (bas) te Josipa Lončar na vokalima. U oči i uši upadaju remiksi pjesama, što se može interpretirati na način da Toni i Tomi nisu bili sigurni u kom smjeru krenuti s pjesmom, ili kao stilska širina dotičnih kompozicija.

Ovo je jedan mali glazbeni kolačić za posebnu publiku i posebne prigode, simpatično razbarušeno djelo koje potiče slušatelja da čeka što će dalje njegovi kreatori dalje smisliti.