Tolkkieva nova rastuća nada

    835

    Timo Tolkki's Avalon

    The Land Of New Hope

    Datum izdanja: 17.05.2013.

    Izdavač: Frontier Records

    Žanr: Power Metal, Symphonic Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Avalanche Anthem
    2. A World Without Us
    3. Enshrined In My Memory
    4. In The Name Of The Rose
    5. We Will Find A Way
    6. Shine
    7. The Magic Of The Night
    8. To The Edge Of The World
    9. I’ll Sing You Home
    10. The Land Of New Hope

    Nakon napuštanja Stratovariusa u 2008. godini, osnivanja Symphonie i Revolution Reinassancea, dvije supergrupe koje nisu zaživjele, te zadnjeg albuma Symphonie 2011. godine, Timo Tolkki pripremio je novu metal operu.

    Metal operu po uzoru na Avantasiu, čak i bolju nego je to bila posljednja Avantasijina “The Mystery Of Time”. Mogli bismo reći da Timo nastavlja tamo gdje je Tobi stao, a čak je i Tobi imao sarkastične primjedbe na Tolkkiev novi proizvod, kako je tu ‘netko izvanredno kreativan; naslov albuma, gostujući vokali, vrijeme objave albuma. Baš čudna koincidencija, zar ne?’

    No kasnije mu je Tobi zaželio sreću, a Tolkki, svjestan da će biti jako mnogo usporedbi s Avantasiom, rekao je da nitko ne posjeduje franšizu na metal opere. Tolkkieva lista gostujućih vokala za power metal fanove je impresivna; Elize Ryd (Amaranthe, Kamelot), Rob Rock (Impelliteri), sveprisutni Michael Kiske, sjajni Russell Allen (Symphony X, Adrenaline Mob), Sharon den Adel (Within Temptation) i Tony Kakko (Sonata Arctica). Gostujući glazbenici su Alex Holzwarth (Rhapsody Of Fire) na bubnjevima, te Jens Johansson (Stratovarius), Derek Sherinian (ex-Dream Teather) i Mikko Härkin (ex-Sonata Arctica), sva trojica na klavijaturama. Gitare i bas gitare svirao je Timo. U centru pozornosti najviše se našla odlična Elyze Ryd, s najvećim brojem gostovanja u pjesmama, zbog čega se pretpostavlja da će ona imati i najveće uloge u iduća dva nastavka trilogije. Radnja albuma smještena je u 2055. godinu, a priča o konceptu koji kombinira realnost i fantaziju. U postapokaliptično vrijeme, kada je Zemlja uništena prirodnim katastrofama, malena grupa preživjelih na zadatku je pronalaženja “Zemlje nove nade”. Ovaj put to nije priča protagonista iz trećeg lica, već svaki lik priča svoju priču i likovi međusobno komuniciraju tako da je nešto malo teže pratiti priču i njen razvoj. Pisanje tekstova pjesama uvijek je bila nešto slabija Tolkkieva strana u odnosu na jako dobro sviranje i skladanje kompozicija, što se u nekim pjesmama osjeti, a one su u tom slučaju uglavnom lirski prejednostavne.

    Bez posebnog instrumentalnog uvoda, album započinje s “Avalanche Anthem“, brzom pjesmom pamtljivog refrena. Slijedi je “A World Without Us“, jedna od boljih, koja počinje višeglasjem, a nastavlja srednje brzim tempom, klavijaturama i Elyzinim vokalima dok se ne uključe Russell Allen i Rob Rock. Općenito, sve su pjesme ispunjene zvukovima klavijatura, neke čak i previše, što im može dati komercijalni pop prizvuk, pa se u toj gomili pop i elektronskih dodataka može izgubiti pojam ‘metal’, dok orkestracija, tipičnijih za metal opere, može nedostajati. Nježnije melodije i primjese balade nalazimo u “Shine” i “Enshrined In My Memory“, gdje Elyzin vokal apsolutno dolazi do izražaja, njena izvedba je izvanredna, zajedno s muškim višeglasjem u refrenu.

    Muziku podržava

    “Shine” pokazuje pun i prekrasan potencijal ženskih vokala Elyze i Sharon, mada Sharon i nema veliku ulogu ovog puta. “Shine” je srednjeg tempa, presječena s gitarskim solom, osjećajna i jedna od boljih na albumu. Još jedna balada je “In The Name Of The Rose“, nježna i orkestralna, ispunjena zvukovima piana i flaute s nekolicinom riffova, Elyzinim vokalima dok se ne uključi Allen koji u refrenu pokazuje sav raspon svojih vokala. “We Will Find A Way” je brza, s pamtljivim refrenom, u kojoj se Tony Kakko i Rob Rock sjajno nadopunjavaju unatoč samoj predvidljivosti pjesme. Također je jedna od boljih pjesama na ovom izdanju.

    The Magic Of The Night” je ultra brza, ispunjena klavijaturama i duplim bas bubnjevima, i najviše od svih podsjeća na uratke Avantasie, čak i lirički. Posljednja, ujedno i naslovna “The Land Of New Hope“, najduža je, skoro devetominutna, jedina pjesma na kojoj se pojavljuje Michael Kiske i na kojoj ni on vokalno ne kaska za drugima, i unatoč godinama pokazuje da je još uvijek itekako sposoban. Tempo pjesme se izmjenjuje, od laganog početka, sporog tempa do brzog tempa, no nedostatak je taj što uopće nema promjena u riffovima kao ni Kiskeovog tonaliteta, tu su jedino promjene tempa, struktura je klasična i takva traje devet minuta, pa se u jednom dijelu može učiniti da predugo traje.

    Vokalne izvedbe i sama produkcija albuma jako su dobre, a Elyze, najviše zastupljena u pjesmama, doista se dokazala svojim tehniciranjem kao i nevjerojatnom emotivnošću kroz pjesme, uz sjajnog Russella Allena koji se još jednom dokazuje svojim izvedbama, pogotovo u kombinaciji s Robom Rockom, a Tony Kakko pjesmi “We Will Find A Way” daje živost.

    “The Land Of New Hope” glazbeno je nešto malo više od prosječnog, melodičnog metal uratka namijenjenog fanovima metal opere, a Tolkkiu bi mogao vratiti pokoji trenutak slave nakon propalih projekata Revolution Reinassance i Symphonia. Iako čitav album ima potencijala, u nekim pjesmama koje se razblaže ipak može povremeno razočarati. A bi li Avalon mogao zvučati kao nastavak Avantasijinih remek-djela “Metal Opera I & II“, vidjet ćemo u bliskoj budućnosti, budući da je Tolkki najavio glazbenu trilogiju, tako da je “The Land Of New Hope” tek prvi korak.

    Muziku podržava