Marko Tolja
Vrijeme briše istinu
Datum izdanja: 24.11.2009.
Izdavač: Aquarius Records
Žanr: Pop, Swing
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Da Marko Tolja dobro pjeva, to već svi znaju. Uspjeh nakon debitantskog albuma “Stare dobre stvari” nije izostao – dobio je nagradu Porin, a popularnost mu je porasla nakon emisije “Zvijezde pjevaju”, dok su njegovi koncerti sve češći i sve posjećeniji.
Tolja je društven i jednostavan, voli stare stvari koje imaju
priču. I to se ponovno vraća u određenom obliku te ocrtava u njegovim
stihovima.
Riječki pjevač ima samo 24 godine, pažljivo i strpljivo gradi svoju karijeru i, kako kaže, ponosan je što nije poslušao one koji su mu govorili da se treba okrenuti komercijalnijoj glazbi, a ne popu s primjesama jazza i swinga.
Na novom je albumu za razliku od starog možda manje klasičnih swing stvari i nema toliko obrada. “Vrijeme briše istinu” donosi nam petnaest pjesama miješanog tempa, dinamike i ugođaja. Marko i njegov najbliži suradnik Olja Dešić odlučili su album obojiti raznim autorskim bojama. Tako su u novim pjesmama zastupljeni autori Hrvoje Hodak, Bruno Kovačić, Lea Dekleva, Bruno Krajcar, Ivan Pešut te u većoj mjeri i sam Dešić.
Osjete se i manji stilski zaokreti, što je rezultat Oljinog i Markovog eksperimentiranja s mladim klavijaturistom Zvjezdanom Ružićem. Tako su nastale skice aranžmana novog albuma, dok je period od gotovo godinu dana usnimavanja i dodatnog ukrašavanja tek slijedio.
Marko je, kao i na debi albumu, sudjelovao i u autorskom dijelu te je tako autor glazbe u pjesmi “Pa što bude” i koautor glazbe u skladbama “Pjesme putuju” i “Ne znam letjeti“.
Javnosti su već predstavljeni radijski singlovi “Zašto” i “Stranci” te aktualan “Sama si i ti“. Naslovnu pjesmu “Vrijeme briše istinu” Dešić i Petar Čučak Migliaccio napisali su još 1992. godine. Na albumu se nalazi još jedan spontani duet s fenomenalnom Tinom Vukov u pjesmi “Misao dana” koji me oduševio uz već navedene “Stranci” s Dore 2009. i aktualne “Sama si i ti”.
Ovaj ljubavni album prepun laganih balada mogao bi se svidjeti široj publici (ženskoj pogotovo, ali vjerojatno samo zato što im je izvođač atraktivan), ali i onima kojima je hrvatski jazz ‘presnažan’, a pop ‘preslab’ da nahrani zahtjevno im uho. Za takve je Tolja pravi izbor, iako i on mora još puno ‘papati’ da bi ga mogli veličati i hvaliti ‘sve u šesnaest’.
“Vrijeme briše istinu” ostaje na kolosijeku Toljinog dosadašnjeg glazbenog izričaja, uz manje zaokrete aranžmana i zvuka – iz big band swingerskog – prema kvalitetnom jazzy-popu.
To je ono zbog čega ga se treba najviše cijeniti, ako se to već ne čini. Ima karakter oduprijeti se pritiscima naše loše iskomercijalizirane estrade i stil kako bi se nametnuo linijom većeg otpora. No nakon što uspije tim putem, poštovat će ga se beskrajno. I struka i publika će to prepoznati. Ako nas prije ne ubije silna malograđanština koja nas okružuje.
