Točka na I Fear Factorya

Iako izgleda kako je ovaj ‘takoreći’ album stvoren više kao beneficija izdavačke kuće RoadrunneR i još nezamrlog interesa za Fear Factory unatoč njihovom raspadu, “Hatefiles” su daleko od toga. Istina, neko tko bi kupio “Hatefiles”, a prije nikad čuo za Fear Factory možda bi ostao zbunjen i zaprepašten, no album je složen za ljubitelje benda tj. za one koji su pratili Fear Factory kroz njegov razvoj.

Ovaj album predstavlja Fear Factoryeva dva lica – od high-tech futuristic metala koji ih je proslavio, do izvanrednih experimentalnih remikseva, koje su često stavljali na singlove i digi-pakove. Za ovakvu album/kompilaciju prvestveno moramo zahvaliti Monte Conner-u, čovjeku koji je Fear Factory gurao od samoga početka, koji je za “Hatefiles” iskopao sedam već neizdanih pjesama, pjesme s europskih, australskih i japanskih vinil i digi-pak edicija, te pjesme sa raznih kompilacija, soundtrackova, video igara i DVD-a “Digital Connectivity”.

Pa počnimo od samog početka. Cover i uređenje CD-a je skroz u Fear Factory stilu, neke slike ostale sa snimanja za “Obsolete” album, nove fotke Caroline Greyshock, plus cjelokupan dizajn diska Rebecce Waterfall = “Hatefiles”. Zatim, Monte Connerovih osamnaest pjesama koje nikog neće ostaviti ravnodušnim, ako zbog ničeg drugog, barem zbog količine materijala koji je nadasve odličan! Uvodna pjesma “Terminate” je najnovija i zadnja pjesma Fear Factorya ikad snimljena u originalnoj postavi, makar na čudan način. Naime, za vrijeme snimanja pjesme Burton C. Bell (vokal) već je napustio bend, no morao je pristati na završavanje snimanja u kojemu nije bilo uplitanja Fear Factorya. Stvar je na kraju ispala pomalo čudna za standardne nazore Factorya, pogotovo zbog tretiranja Burtonova vokala, ali sam rezultat je odlična pjesma. Burton je u pjesmu ubacio neke vrlo osobne dijelove u kojima govori o stvarima koje su razorile bend.

Nadalje, na disku se također nalaze i druge odlične stvari kao što je “Invisible Wounds”, pjesma s albuma “Digimortal”, ali u svojoj radio/single/sempler verziji sa svom silom Rhys Fulberovih (Fear Factoryev producent i programer) preinaka sitnih detalja i ubacivanja semplova te izbacivanje nekih žešćih relacija, pod nazivom “Invisible Wounds (The Suture Mix)”, te ista pjesma u demo verziji pod nazivom “Dark Bodies” koja vrlo malo sliči originalu. Nadalje, izdvojio bi “Zero Signal” i “Body Hammer” u Colin Richardson (jedan od najjačih metal producenata, Napalm Death, Fear Factory, itd…) izvedbi za album “Demanufacture”.

Naime, malo ljudi zna da je “Demanufacture” remiksiran prije nego je uopće pušten na tržište, no miksevi su skinuti bez nekog posebnog razloga. Primjetit ćete kako “Body Hammer” zvuči brže i sofisticiranije nego na album verziji (pr. bass relacija na 3:14 perfektno se čuje), a “Zero Signal” ima neke prinake na samom početku te vokal relacijama koje ćete sigurno primjetiti, naravno, uz standardno dodavanje samplova koji daju pjesmi čisti industrijski štih.

Dakle, “Hatefiles” je jedna jedinstvena figura u građi Fear Factorya, koja je neizostavna i posebna na svoj način. Ovim albumom je definitivno ‘stavljena točka na i’ trinaestogodišnjeg rada Fear Factorya.