To je ono što danas prolazi

Caliban je još jedan u nizu bendova koji je ispao iz velike tvornice nu metala. Petorka koja čini ovaj bend dolazi iz Njemačke, a “The Opposite From Within” njihov je peti uradak. Svojim zvukom užasno podsjećaju na bendove tipa Killswitch Engage ili Stonesour, s tom razlikom što su u nekakvo emo pjevuckanje ubačeni screamovi i rifovi tipa onih koje imaju noviji uradci In Flamesa.

I baš kada se ufurate u te solidne thrash sekvence počinje nekakvo patetično i tugaljivo zavijanje doasdnih emo refrena sadržaja tipa: “Take me up, tear me down, but when i’m gone, you’re the one who’s left…“. No pravo ‘veselje’ slijedi nakon što uspijete razabrati riječi i bacite pogled na lyricse. Prvo što vam padne na pamet je: “Žali Bože potrošenog papira i posječenih kišnih šuma!”. Riječi svih pjesama, od prve do zadnje, zvuče kao da ih je pisao asocijalni suicidalni petnaestogodišnjak na prozacu! Zbog očito velikog truda da se što veća količina teksta rimuje, nastali su biseri tipa: “Goodbye, a word that makes me cry“. Užas! Srećom, 90% riječi ne može se razabrati zbog vrištanja, koje je veliki plus ovom cijelom emo-nu metal zdanju.

Nakon površnog slušanja dobit ćete dojam da cijelo vrijeme vrtite jednu te istu pjesmu jer na cijelom albumu ne postoji nikakav rez koji bi presijekao tu depresivno-vrištavu dosadu. Zapravo, nakon što čujete prvu pjesmu pod nazivom “The Beloved And The Hatred” (ne, nije tipfeler, pjesma jednostavno ima glupi naziv!), ili barem prvih 15 sekundi te pjesme, poželjet ćete što prije spasiti svoj CD player od dodatnih muka. To je definitivno najužasnija pjesma na cijelom albumu i da su se trudili, nisu mogli napraviti gori uvod.

No, u slučaju da skupite dovoljno živaca i energije da preslušate “The Opposite From Within” malo temeljitije, zapravo ćete naći par solidnih pjesama kao što su “Stigmata” (bubnjevi su stvarno ludnica u ovoj pjesmi i emo cvilež je sveden na minimum, tj, nema ga!), “One Of These Days” (kvalitetno vrištanje i deračina, ako ništa drugo, pa se bar ne mogu dokučiti tekstovi) i “100 suns” (najbolja pjesma na albumu koja je stavljena na kraj). Užasan marketinški potez je činjenica da su sve dobre stvari natrpane na drugu polovicu albuma i utopljene u moru jednoličnih melodijica koje im prethode.

Sve u svemu, Caliban sa svojim najnovijim uradkom “The Opposite From Within” nije napravio ništa originalno i revolucionarno. No, uz pretpostavku da je album rađen za američko, muzički ne baš zahtjevno tržište, dečki bi mogli na ovome okrenuti sasvim pristojnu lovu. Jer, ipak, ovakvi instant bendovi su ono što danas prolazi.