Tiši i sretniji Ward

Nakon studijskog projekta u sklopu dueta She & Him i albuma s kvartetom Monsters of Folk, kantautor Matthew Ward utišava se u odnosu na prethodni studijski solo album “Hold Time“.

Dojam je da se nakon raznih putešestvija i kolaboracija ‘umirio na višoj razini’ i snimio retro ploču koja to nije.Ward se oslanja na nasljeđe američkog folka, psihodelične primjese i studijske zvučne izvrtače primjenjuje tek povremeno. Uvodna “Clean Slate” posveta je preminulom Alexu Chiltonu iz grupe Big Star. Briljantna “The First Time I Ran Away” možda će dozvati u memoriju Byrdse s albuma “Ballad of Easy Rider”. U distorziranoj “Me and My Shadow” Ward spominje frazu “one for the money, two for the show” – što može potaknuti slušatelja da pomisli da sluša retro-ploču. Točnije je da “A Wasteland Companion” ne nosi vremensku oznaku ili kapsulu duha vremena, već je zbirka inspirirano komponiranih, odsviranih i otpjevanih pjesama intimnog karaktera. A kad je situacija takva, zazivanje produkcijskih trikova nije u prvom planu.

U prvom je planu diskretno Wardovo pikanje po gitari i tiho ispuštanje svog glasa, što se više osjeti na drugoj polovici albuma. Dramaturški vrhunac slijedi na klavirskoj waitsovskoj “Crawl After You“, u kojoj će tužna violinska dionica dati dašak emocionalnog pročišćenja. Zaključna “Pure Joy” zvuči poput razdraganog prijateljskog mahanja i privremenog razlaza s albumom kojem će se slušatelj sigurno vratiti.

Ward će povremeno dolaziti na teritorij primitivnog, no još uvijek dopadljivog rocka u “Primitive Girl” i “Watch The Snow“, no ovo je prvenstveno folk-album kojem će rockerski komadi ubiti nešto monotonije i dati dojam da se s čovjekom koji je kreirao “Hold Time” nije dogodilo ništa ružno.

Naprotiv, “A Wasteland Companion” sretan je album pun dobrih vibracija koji se lako prenose na slušatelja.