Tindersticks
No Treasure But Hope
Datum izdanja: 15.11.2019.
Izdavač: City Slang
Žanr: Alternative
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Dvanaesti album Tindersticksa “No Treasure But Hope” povratak je u melankoliju i sporogoreći zvuk koji nosi toplinu, nježnost i dobro poznati zvuk kojim dominiraju balade i sjetne numere. Od prijašnjih albuma podsjeća najviše na “Can Our Love…”, ne samo po tematici, nego i po zvuku. Album je snimljen u samo šest dana u Parizu, dok je većina materijala nastala na grčkom otoku Itaci. Mediteranska opuštenost, toplina i laganost življenja osjetne su na albumu. Pastelne boje na coveru možda i najbolje dočaravaju o kakvom je albumu riječ. Upravo pastelna nježnost, sjeta i nenametljivost karakteriziraju “No Treasure But Hope”. Stuart A. Staples izjavio je da je bend htio napraviti nešto smisleno, što će značiti i njima i slušateljima, pjesme koje hvataju posebne trenutke i obilježavaju važnost tih trenutaka.
Ljubavna tematika proteže se kroz cijeli album, što nije čudno za Tinderstickse. Ljubav lišena patetike i klišeja, ljubav prikazana kao nada i blago koja daje smisao i boje životu. Zvučna kulisa s dobro poznatim klavirom, violinama, trubom i gitarom odaje prozračnost i lakoću. Tekstovi su jednostavni, čisti i bogati značenjima osobne naravi. Slušanje albuma kao da vas odvodi u neke tople morske krajeve, gdje kao povjetarac šume numere o ljubavi i jednostavnosti života u svoj njegovoj ljepoti. Tako već uvodna “For the Beauty” priča o ljepoti, njezinoj fatalnosti, značenju i fluidnosti. Melankolični vokal praćen klavirom ovu numeru čini tipičnom baladom za bend, no zvuči zrelije i ozbiljnije od nekih prethodnih. Staplesov vokal i dalje očarava i nosi stanovitu težinu bola i melankolije koja nosi album do neslućenih visina i ljepote zvuka.
“The Amputees” s metaforom oduzetosti i osakaćenosti govori o gubitku i nedostajanju sa zvukom gitare u prvom planu. Nedostajanje voljene osobe osjeća se kao nedostajanje vlastitoga tijela, a zvuk to još više naglašava svojim intenzitetom i raznolikošću instrumenata. U prvom dijelu albuma još je jedna melankolična balada, “Trees Fall”, s predivnim tekstom i vokalom koji se najviše poigrava upravo na ovoj numeri. “Pinky in the Daylight” iskričava je i sjetna u isto vrijeme, s filmskim zvukom i blagom teatralnošću teksta i zvuka, “Carousel” i “Take Care in Your Dreams” točke su usporavanja albuma, nakon kojih slijedi “See My Girls”, najduža i najzanimljivija numera. Nabrajanje mjesta i različitih lokacija zanimljivo je spojeno u kolaž koji svojom šarolikošću podsjeća na brojalicu, dok ponavljanje stiha See My Girls efektno upotpunjuje pjesmu kao cjelinu.
Album zatvara naslovna “No Treasure But Hope” na najbolji način – sjetno i melankolično kako je i počeo. Tindersticksi su napravili još jedan lijep album za dugo slušanje, album koji poziva na ponovne susrete jer svojom toplinom i pastelnom nježnošću ostavlja samo lijepe osjećaje kao uspomenu.