Tihomir Pop Asanović: Školski primjer školske svirke

Uvod u obnavljanje aktivne diskografske karijere Tihomira Asanovića nije mogao biti bolji. Duplo reizdanje na CD “Majko zemljo”/”Pop” je pokazalo Asanovića kao sjajnog instrumentalista, kompozitora i ne manje važno, vođe benda koji iz armije jakih umjetničkih osobnosti izvlači najbolje, ponekad čak i ono čega ni sami izvođači nisu svjesni.

“Povratak prvoj ljubavi”/”Return To The First Love” je nastavak priče drugim sredstvima. Asanović se odlučio reaktivirati, što je samo po sebi lijepa vijest, snimio je novi album (postoji “hrvatska” i “engleska” verzija) i opet angažirao hrpu ljudi koje je probao posložiti poput kakvog umješnog menadžera ljudskih muzičkih potencijala. Stari ga instinkti nisu napustili, ali rezultati nisu bajni kao nekad. Asanovićeva instrumentalistička forma nikad nije bila upitna, autorska je (trenutno) tek solidna. Godina je 2019., mnogi mladi i srednje stari lavovi su pozavršavali škole, sviraju sve u šesnaest, i vremenska rupa u neaktivnosti se ipak osjeća.

Sve je napravljeno dobro, no da me netko pita želim li ovaj album poslušati još jednom, odgovor je: “Ne”, jer je sve – dobro, ali predvidljivo dobro. Dragan Jelić, Točak, Vlatko Stefanovski, Jani Moder, Vedran Božić sviraju u skladu s reputacijom i perfekcijom koja se od njih traži, kao i manje medijski razvikani Davor Črnigoj (basist, svira s Josipom Lisac) i bubnjar David Morgan. Saša Antić iz TBF-a se dobro zabavljao na “Femme fatale“. Produkciju potpisuje Duško Mandić. Asanović je također odlučio dati posvetu zemlji u kojoj je odrastao, Makedoniji, pa je snimio pjesmu “Ludo momče Makedonče” i pozvao Akija Rahimovskog, Vladu Janevskog, Karolinu Gočevu da mu uveličaju uspomene na rodni kraj.

Tekstove pjesama za hrvatski dio albuma je pisao neumorni Zlatko Gall, dugogodišnji glazbeni novinar, urednik i gurman i dojam je da… da… mu bolje… idu… tekstovi… prozni, khm… o jelu… i o muzici… a i one tri knjižurine zvane Feral Music se rado sjećam i čuvam ih u ormaru. Sabrini Hebiri kao pjevačici je engleski dio albuma legao mnogo bolje nego hrvatski.

A ukupan dojam? Čovjek koji je sudjelovao na albumima grupe Time, Jugoslovenske pop selekcije i September (da ne spominjemo solo ploče “Majko zemljo” i “Pop”) je ostavio mnogo više bolje muzike nego što je to ovdje. Usporedite “Domovino moja” s grupom September i na ovom albumu i stara verzija djeluje kao Jumbo jet u polijetanju, za razliku od ove verzije koja je golf dvojka kojoj treba dati još jednu šansu da upali.

Drugim riječima, sve je školski dobro. Sabrina Hebiri je izvrsna pjevačica, koja je sve otpjevala – školski dobro. Možda je Asanoviću nedostajao neki ludi dijamant koji bi poduzeo rizik i sve izvođače redom izbacio iz zone komfora – Dado Topić, Josipa Lisac, Goran Bare i Zdenka Kovačiček padaju na pamet kao interpreti kojima nije problem preuzeti rizik, pjesmu izokrenuti kontra regula i iz toga izvući impresivan rezultat.

Sve u svemu, Asanović je pokazao da ima još mnogo toga za reći, no na ovom djelu se ipak nije uspio do kraja zagrijati na radnu temperaturu.