Tihi otpor korijenima

Trudeći se ostati vjerni svojim korijenima, nizozemski bend Nemesea objavio je svoj treći album, ovoga puta pod okriljem izdavačke kuće Napalm Records.

Osim toga, većih promjena u bendu nije bilo, pa čak i uzimajući u obzir
novi materijal, koji promjene uvodi po malo sa svih strana.

Nemesea karakteriziraju kao alternative rockere, no svatko tko ih presluša teško da će ostati samo na tome, jer tu se prožima nekoliko žanrova, a to je upravo ono, možda i jedino, što ih izdvaja. Sazrijevanje se očituje u tome, pa iako se trude biti vjerni svojim korijenima, ipak su se usudili eksperimentirati s alternative/modern rockom, elementima elektronike i ponešto hip-hopa uz dozu heavya što daje na oštrini, ali koje svejedno dosta nedostaje. Manda i HJ trudili su se pokazati svoj talent, ali to se lošije odrazilo u smislu da su donijeli manjak oštrine, ali i ništa previše inovativno.

Album otvara uvod naslovljen kao i album, “The Quiet Resistance“, s dozom elektronike što bi moglo mnoge asocirati na nešto slično djelu Rammsteina, uz šapat muškog vokala, koji daje dojam kako će nastavak biti uzbudljiv. I doista, iduća “Caught In The Middle” odlično se nastavlja uz izuzetnu dozu energije, tempo koji tjera na pokret i iako postoje manje pauze prije refrena, melodija se jednostavno ne da zaustaviti, a na jednoj od njih otkriva se sva ljepota Mandinog vokala. Ovo je svakako jedna od boljih pjesama na albumu, ali oni koji su skloni hip-hopu na samom početku zapjevušit će Eminema i pjesmu “Lose Yourself”.

Kroz novi materijal može se provući jedna konstanta, a to je da se velik dio pjesama dosta dobro ‘lijepe’ jedna na drugu, što je uočljivo već na samom početku, kada “Caught In The Middle” slijedi “Afterlife” (najavni singl albuma), zatim “Whenever“… To omogućuje slušatelju da, kada se uživi, previše ‘ne ispada’ iz priče i naboj energije koji donose snažni refreni doživi u potpunosti.

Kako pjesme odmiču, počinje se osjećati sve veći utjecaj alternative rocka, a sve manje je tu gothic elemenata/utjecaja koji su bili nešto karakterističniji za ranije uratke Nemesea. No, osim dinamičnih pjesama, tu se svakako našla i balada poput “If You Could“, koja neodoljivo podsjeća na Evanescence, ili kombinirana “I Live” u kojoj je Manda dobila potporu još jednog vokala, gostujuće Charlotte Wessels koja je sudjelovala i na pjesmi “High Enough“.

Na samom kraju nalazi se bonus pjesma “Allein“, koja je možda i najžešća, a na kojoj se kao gost javlja Heli Reissenweber, vokal cover benda Rammsteina.

Album bi se slikovito mogao dočarati kao sendvič sastavljen od snažnog početka i kraja, napunjen s raznim kombinacijama žanrova, gdje je osjetno eksperimentiranje s elektronikom (pjesma “2012“), što će vjerojatno zahtijevati neku novu publiku.